Susreti na sprovodima
Novi šef SDP-a, Davor Bernardić, nije uvjerio da posjeduje skriveni politički eros i da može izgraditi vlastitu karizmu, da bi od šefa postao vođa. Ni Plenković nije imao više vremena da izvuče HDZ iz blata u koje ga je gurnuo Karamarko i dovede do pobjede, koju je olakšao Milanović desničarskim i drugim eskapadama. Ne može ni Milanovićeva glava stalno biti na panju (ne)maskiranih stranačkih „jakobinaca" koji i u susjedstvu imaju tolikoRobespierrea i Dantona da ih može privlačiti „giljotina".
„Demokratska kultura iskazuje se u mišljenjima, stajalištima, vrijednostima i postupcima". "Neslaganje je ne samo legitimno nego i neophodno", ono daje „smisao političkoj demokraciji".
Da Andrej Plenković nije zaustavio spiralu obračuna na vrhu stranke, HDZ-ovci bi i dalje na svojim bivšim predsjednicima testirali Balzacovu tezu da „narodne revolucije nemaju okrutnijeg neprijatelja od onih koje su same stvorile"!
I veoma intelektualna Vesna Pusić skidala je bijele rukavice da bi se obračunala s najbližim saveznikom iz HNS-a, brutalnije nego što je to međusobno (u)činio slavni liberalni par Budiša - Gotovac; to što joj je Radimir Čačić naknadno dao za pravo nekim sumnjivim političkim i izbornim savezima, ne može opravdati brutalnost kojom je izbačen iz stranke.
Ako je HSS zadržao kakav-takav utjecaj u Saboru, više zahvaljujući Milanovićevoj širokogrudnosti (koju je HNS najviše koristio) nego biračima, ta stranka bi između ljevice i desnice mogla doživjeti sudbinu Buridanova magarca. Njezin šef Krešo Beljak vjerno slijediChurchillov savjet: „Ako baš morate nekoga ubiti, ništa vas ne stoji da budete uljudni", i svoje protivnike drži u kućnome pritvoru suspenzije!
Naše političke stranke s jednim kandidatom na izborima (izuzev SDP-a) i s jednim vođom poslije izbora funkcioniraju uglavnom na manje demokratski način negoli država koja za svako radno mjesto raspisuje javni natječaj s mnogo kandidata.
Narod barem dobije što je htio i zaslužio. Prenaglašenu Bernardićevu spremnost na konsenzus s vlastima, i u SDP-u, u dijelu koji još nije izišao iz sektaške sheme „Mi ili oni", doživljavaju kao znak njegove slabosti, pomanjkanja vizija pa i kao nedostatak političke hrabrosti.
Kao šef vladajuće većine, Milanović je prakticirao politiku konfrontacije s oporbom; kao šef oporbe, Bernardić ne odbija, ponekad i potiče, politiku suradnje s vlastima. Dva karaktera ili dvije strategije?
O političkoj atmosferi u SDP-u govori podatak da bi jedna strana isključila Milanovića, kad to ne bi bilo opasno za odnose u stranci, a druga strana smijenila Bernardića, kad bi to bilo bezopasno. Mačevi su u koricama: naoštreni čekaju gubitnika da ih prvi potegne.
O moralu stranke najbolje svjedoči činjenica da su brojni SDP-ovci mentalno i politički već u sljedećoj fazi lokalnih izbora, koje redovno gube vladajuće stranke, ali s pesimističnom računicom da će Bernardić na njima doživjeti svoj Waterloo. U pitanje bi u tom slučaju sasvim zakonito došla „metoda Bernardić", možda i on sam, ne učvrsti li dotad svoj položaj.
Pisac i povjesničar Gallo (jedno vrijemeMitterrandov glasnogovornik) kao da je mislio na njega i na njegov stil kad je pisao: „Varaju se oni koji misle da je demokracija samo rasprava. Rasprava je nužna, ali odluka je neophodna". Demokracija ne prosperira tamo gdje ne cvate nekoliko cvjetova (o tisuću govore oni koji nemaju više od jednoga), a ne uspijeva na strani gdje prevladavaju nesigurnost i oklijevanje.
Ako Ranko iRajko nastave braniti različita mišljenja u SDP-u, (u)činit će uslugu i stranci i sebi. „Demokratska kultura - dokazuje profesor politologije Kurt Fudyka - iskazuje se u mišljenjima, stajalištima, vrijednostima i postupcima". Budu li dvojica Ostojića i dalje zastupala dvije struje socijaldemokracije, neće štetiti ni sebi ni stranci. Kako tvrdi Chantal Mouffe u knjizi „Iluzija konsenzusa", u pluralnoj demokraciji „neslaganje je ne samo legitimno nego i neophodno", ono daje „smisao političkoj demokraciji".
Ali, ako Ranko Ostojić i Rajko Ostojić, za svoj interes ili za interes nekog stranačkog klana, stanu razbijati stranku, stvorit će situaciju koju je predvidio filozof Michel Audiard: „Razjedinjene obitelji nalaze se samo na pogrebu".
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
pe_iur11.02.2017. u 01:03
To što Mirko Galić misli o SDP-u i drugima na državnoj razini važnije vam je od toga što neki Brođanin misli o SDP-u i drugima na lokalnoj razini. I to baš danas kad je SDP komatozan zbog Zokijevog lepog plavog... Prikaži sve dečka koji je od večeras glavno "osvježenje" u Remetincu.
-