U hrvatskom društvu postoje velike podjele u odnosu na te totalitarne sustave. Vode se već godinama velike ideološke i političke borbe. Stvoreno je krivotvorinama i promidžbom neistinito javno mnijenje o hrvatskoj novijoj povijesti i o totalitarnim sustavima. Čak bi se moglo reći da ustvari hrvatski narod nema utvrđenu i napisanu istinitu noviju povijest, da je u nas u službenoj uporabi već godinama, a to nije bitno promijenjeno ni nakon stvaranja suverene i samostalne Hrvatske krivotvorena povijest koju su pisali komunisti i velikosrbi u kojoj se NDH prikazuje isključivo u najcrnijim bojama bez ičeg pozitivnog a Titov komunizma i diktatura u najsvjetlijim bojama bez ičega negativnog.
Domovinski rat se već godinama, također, pokušava obojiti crnim bojama, nastoji ga se prikazati da je bio u znatnoj mjeri ustaški i zločinački. Već godinama u Hrvatskoj djeluje jaka peta protuhrvatska kolona u kojoj su djelovali i neki najviši državni dužnosnici Republike Hrvatske i političke stranke i nevladine udruge a osobito organizacije antifašista koje su sustavno pokušavale i pokušavaju nametnuti krivotvorinu da je ova Hrvatska nastala njihovom zaslugom 45-te godine a da je u Domovinskom ratu samo još jedanput obranjena a ne stvorena.
Nakon genocida nad hrvatskim narodom ′45- te i poslije, na sličan način ponovio se genocid nad hrvatskim narodom, ali i Bošnjacima u Bosni i Hercegovini i Albancima na Kosovu. Pokušava se osporiti da je Domovinski rat i u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, barem što se hrvatskog naroda tiče, bio borba za nacionalnu, vjersku i ljudsku slobodu koju je silom oružja, terorom i zločinima komunističko četnički velikosrpski režim i Titova JNA kao udarna pesnica pokušao zločinima i terorom spriječiti.
Lažni antifašisti, koji negiraju i skrivaju komunistički genocid nad hrvatskim narodom, vrlo su organizirani i agresivni, imaju jake pozicije u političkim strankama, medijima, nevladinim udrugama, i podršku iz inozemstva te vrlo sustavno i organizirano pokušavaju i današnju Hrvatsku optužiti da je fašizirana i ustašoizirana.
Pišu se pisma, novinari pišu židovskim organizacijama i traže njihovu intervenciju, Danijel Ivin, brat Slavka Goldsteina, najavljuje pismo Angeli Merkel u kojem traži da ona otkaže podršku Plenkoviću i ovoj Vladi jer po njegovom mišljenju ona svojim ne djelovanjem podržava ustaški pozdrav "Za dom spremni" usred Jasenovca.
U isto vrijeme imamo vrlo proturječne procese u Hrvatskoj. U Šibeniku se poziva Marko Perković Thompson na saslušanje zbog toga što je izveo kultnu pjesmu Čavoglave za vrijeme proslave Oluje u Kinu. To je prestrašna optužba protiv branitelja koji su pjevajući tu pjesmu ginuli u borbi za slobodnu Hrvatsku. To je kultna pjesma koja je mobilizirala ljude, koja je dizala nacionalni ponos i spremnost ljudi da brane domovinu od agresije. Dovođenje u pitanje tog simbola je dovođenje u pitanje i Domovinskog rata i pristajanje na lažne optužbe koje već godinama dolaze iz Srbije ali i iz Hrvatske, da je Domovinski rat bio zaprljan fašističkim obilježjima sa tvrdnjom da je pozdrav Za dom spremni na HOS-ovom grbu ustaški pozdrav i da kao takav treba biti zabranjen.
Pritisci iznutra i izvana da se primjeni šrafciger demokracije Vesne Pusić i da se skine nasilno ploča u Jasenovcu sve su jači kako se približava Dan obilježavanja proboja žrtava Jasenovca.
Židovi najavljuju bojkotiranje službene komemoracije, koju će organizirati i na kojoj će biti dužnosnici hrvatske države.
Nema nikakve dvojbe da protuhrvatska promidžba, a koja traje godinama i koja se ponovno intenzivira, stvara velike probleme hrvatskom državnom vodstvu koje je pod ne samo pritiscima nego i određenim ultimatumima.
Kako je hrvatsko društvo podijeljeno, kako branitelji neće ni čuti da se pozdrav Za dom spremni upotrebljavan u Domovinskom ratu zabrani kao navodno fašistički, situacija je sve napetija.
S druge strane nakon otkrića strahota Hude jame sve je veći pritisak naroda da se utvrdi istina o zločinačkom titoističkom sustavu te da se u skladu s tom istinom promijeni ime najljepšeg trga u Zagrebu. Sve veći broj ljudi traži da se skine ta sramotna ploča kojom se naziva najljepši zagrebački trg Trgom maršala Jugoslavenske narodne armije koja je ′45- te godine imala posebne jedinice za masovno ubijanje Hrvata. A koja je to i ′90- tih godina ponovila u Vukovaru, Škabrnji, Srebrenici i drugdje.
Mladi ljudi koji nisu ništa znali o NDH i ustašama uzeli su pušku u ruku i branili dom i domovinu od novog obnovljenog fašizma. Branitelji u Vukovaru su se borili protiv fašizma. Oni su ginuli u Vukovaru i drugdje za slobodnu i demokratsku Hrvatsku, ne samo za nacionalnu ravnopravnost nego i za vjersku i ljudsku. Zato nije slučajno što se ta borba označavala sa dva simbola. Branitelji su imali oko vrata križ i molili su krunicu, a agresori su imali crvenu zvijezdu petokraku ili kokardu, koje su se ujedinile u borbi protiv slobode hrvatskog naroda.
U takvoj borbi protiv obnovljenog crvenog fašizma, koji je koristio iste metode (logore i masovna ubijanja kao i 45- te godine) stvoren je i autentični pozdrav Za dom spremni kao simbol te borbe, koji nema nikakve veze sa ustašama i fašizmom ali ima neku inspiraciju iz vremena NDH, koja je imala fašistički režim koji treba osuditi ali je imala podršku hrvatskog naroda jer je za cilj imala stvaranje hrvatske države nasuprot komunistima, koji su se borili za Jugoslaviju.
Kako se 90- tih godina povijesna situacija ponovila, kako su se branitelji borili za slobodnu samostalnu Hrvatsku a velikosrbi i JNA za komunističku Jugoslaviju spontano je nastao pozdrav Za dom spremni, sličan onome za vrijeme NDH, ali potpuno različit. Branitelji su se borili protiv fašizma a ne za fašizam. Branitelji su uspjeli pobijediti crveni fašizam i četnički fašizam. Branitelji su stvorili demokratsku Hrvatsku, koja je danas članica Europske unije i NATO-a.
Hrvatski vojnici danas sudjeluju širom svijeta u borbi za slobodu drugih naroda. Hrvatska je uvažavana demokratska država. I upravo to su krunski argumenti da se na bazi pozdrava Za dom spremni, upotrebljavanog u Domovinskom ratu i poslije, ne može i ne smije ta čista borba HOS-ovaca i drugih branitelja tretirati kao sramota, kao fašizam, kao nešto što treba zabraniti.
Pokušaj da se kultna pjesma Čavoglave i HOS-ov grb proglasi fašističkim, uvredom i sramotom hrvatskog naroda ne smije se dopustiti. Nema te hrvatske Vlade koja bi, nakon što bi prihvatila krivotvorinu i lažnu optužbu da su se HOS-ovci navodno borili za obnovu ustaštva i fašizma a ne za slobodnu demokratsku Hrvatsku, mogla i dalje opstati kao hrvatska Vlada.
Međutim, situacija je dosta teška. Pritisci na Andreja Plenkovića i Kolindu Grabar Kitarović i druge su teški i opasni i mogu nanijeti mnogo štete Hrvatskoj. Andrej Plenković je svjestan podijeljenosti hrvatskog društva i moćnih antihrvatskih snaga u zemlji i inozemstvu koje se protive utvrđivanju istine, koje traže da se ne dira u komunističku krivotvorinu i velikosrpsku povijest, da se ne utvrđuje istina o Jasenovcu, da se ne utvrđuje istina o genocidu koju su komunisti napravili 45- te godine, koji traže da se represijom zabrani uporaba Za dom spremni, da se on stigmatizira kao kriminalno djelo.
Novinar Boris Vlašić je primjer koliko su se povampirili "crveni fašisti", jer zagovaraju represiju prema svima koji se bore za istinu o Domovinskom ratu ali i za istinu o komunističkom antifašizmu, koji se bore za slobodu misli i javnog djelovanja.
Akademik Pečarić jedan je od najpoznatijih i najcjenjenijih akademika u svijetu. Spada u sam vrh svjetskih matematičara. Međutim, akademik Pečarić je i publicist i borac za slobodu političkog djelovanja koji se oštro suprotstavlja crvenom teroru koji se obnavlja.
U hrvatskoj Akademiji, nažalost, što je rezultat vremena u kojima su mnogi postali jugoslavenski akademici a onda hrvatski, ima mnogo akademika koji su to postali jer su u komunizmu bili politički podobni. Dakle, i u Akademiji postoje razni "Rudani i Silobrčići" koji su spremni priključiti se hajci protiv kolega akademika koji drugačije politički misle. Napad na Pečarića je karakterističan jer ga se proglašava sramotom Akademije, iako je ponos Akademije, jer nije postao akademik zbog svog političkog mišljenja nego zbog svog stručnog znanja.
Dakle, i u Akdemiji kao i u hrvatskom društvu u cjelini ima mnogo ljudi starog komunističkog mentaliteta koji bi čak iz Akademije izbacivali ljude koji su politički nepodobni.
Podjele su u hrvatskom društvu, nažalost, i dalje velike. Velike su podjele i među znanstvenicima povjesničarima. Nije moguće, na primjer, pronaći ni jedno bitno pitanje oko kojeg bi se složiliKlasić, Jakovina i Markovina s jedne strane, s Jurčevićem, Ljeljakom, Vukićem s druge strane.
Zato mislim da od Državnog povjerenstva, koje bi trebalo utvrditi istinu o našoj prošlosti i totalitarnim režimima, ne treba previše očekivati. Čak mislim da je i sama ideja pogrešna. Mislim da država ni državno povjerenstvo ne treba utvrđivati državnu istinu o našoj povijesti. Borba za istinu bit će teška i dugotrajna a do nje se mora doći na demokratski način bez upotrebe državne represije, ali i bez utvrđivanja državne istine.
Zato mislim da ne treba nikakvim mjerama represije propisivati što je dozvoljeno misliti i govoriti a što nije dozvoljeno misliti i govoriti u hrvatskom društvu. Zagovornici nekih simbola komunističkog totalitarnog sustava neće prestati biti zagovornici ako se državnom represijom zabrani upotreba crvene zvijezde petokrake. I dalje će se okupljati u Kumrovcu i slaviti crvenu zvijezdu petokraku. Isto tako branitelji koji su s pozdravom Za dom spremni ginuli u borni protiv četničkog i crvenog fašizma 90- tih godina, kao i mladi ljudi koji su prihvatili taj pozdrav kao domoljubni neće ga se odreći, dapače, ako se on zabrani i ako se pokuša represijom zabraniti da ljudi izražavaju svoje emocije.
Dakle, sve više se priklanjam onim malobrojnima u hrvatskom društvu koji izražavaju skepsu u mogućnost da iz sadašnji obnovljenih ideoloških sukoba, vezano za totalitarne režime, izađemo utvrđivanjem državne istine. A pogotovo sam skeptičan prema zabrani određenih simbola. Jer ta zabrana će samo ojačati političke borbe i podjele u hrvatskom društvu.
Moja je procjena da je za zdravlje hrvatskog naroda, za demokraciju, za sprečavanje daljnjih sukoba i podjela nužno postići samo jedan konsenzus. Konsenzus o tome da se represijom, koja ja karakteristika totalitarnih sistema, ne mogu riješiti sadašnji politički problemi odnosno da bi zabrana upotrebe pozdrava Za dom spremni i crvene zvijezde petokrake kao neka ravnoteža još više podijelila hrvatsko društvo i pojačala isključivost i prkos.
Da budem konkretan, ako bi se zabranila i kažnjavala upotreba pozdrava Za dom spremni mislim da bi već na nogometnoj utakmici Ukrajina - Hrvatska došlo iz prkosa i neslaganja do takvih situacija i masovne upotrebe tog pokliča da bi Hrvatska bila izbačena iz takmičenja sa Svjetskog prvenstva.
Pred Hrvatskom predstoje dvije velike borbe. Prva je borba da se na demokratski način sučeljavamo i javno borimo za istinu. Da se složimo da se represijom ne mogu pobijediti ostaci totalitarnih ne samo simbola nego i ideologija.
Druga je borba još teža, jer Hrvatska mora nakon sedamdeset godišnje prakse, koja je lažima i krivotvorinama hrvatski narod tretirala kao fašistički narod, izboriti se za istinu i uvažavanje istine u svijetu. Nadam se da će Angela Merkel i drugi na hrvatsku Vladu i Plenkovića gledati na temelju onoga što ta Vlada stvarno radi u stvaranju i razvoju demokratske Hrvatske i da neće podleći piscima pisama koji traže da se sve ono pozitivno što Hrvatska radi i što je napravila baci u koš i da se Hrvatsku tretira kao sumnjivu demokratsku državu i kao državu koja se navodno ne suprotstavlja obnovljenom fašizmu.
Tvrdim, a o tome sam napisao tisuće stranica u borbi za istinu o hrvatskom narodu i njegovoj povijesnoj borbi za sadašnju demokratsku Hrvatsku, da je hrvatska država u punom smislu riječi višestranačka demokratska država u kojoj se ostvaruju, u znatnoj većoj mjeri, nacionalne slobode manjina i svih državljana nego u mnogim razvikanim demokratskim državama. Tvrdim da je Domovinski rat bio čist kao suza, da su Hrvati dali najznačajniji doprinos da se pobijedi velikosrpska agresija i u Bosni i Hercegovini, da se završi rat i da se stvore pretpostavke za mir na Balkanu.
Pokušat ću jednom rečenicom zaključiti. Na bazi svega rečenog predlažem javno hrvatskom državnom vodstvu da odustane od bilo kakve upotrebe represije i propisivanja što se smije a što se ne smije govoriti i napisati u Hrvatskoj, a pogotovo da odustane od progona onih koji drugačije misle. To će biti najveći doprinos u borbi protiv ostataka ideologija totalitarnih sustava i za okretanje hrvatskog naroda rješavanju brojnih problema koji nisu problemi prošlosti i tretiranja prošlosti nego su problemi 21. stoljeća i rekao bih i novog preslagivanja u svjetskom poretku koji i Hrvatsku stavlja u novu poziciju kada nam je potrebno zajedništvo kao što je bilo potrebno i ′91. godine.
Jedina iznimka, jedina mjesta u kojima je moguće, po mom mišljenju, odrediti određene izuzetke i zabrane upotrebe nekih simbola koje mogu ljude povrijediti može se učiniti za Jasenovac i Vukovar ako ih Sabor proglasi mjestima posebnog pijeteta.
Kao što je poznato branio sam prava branitelja i Vukovaraca kada su se usprotivili ćiriličnim pločama, upravo zato što im je ćirilica za vrijeme okupacije Vukovara bila simbol teških zločina i što ih je podsjećala na to vrijeme. Na isti način moguće je uvažiti i osjećaje žrtava Jasenovca da ih HOS-ova ploča, bez obzira što nema nikakve veze s NDH-a i zločinima, može povrijediti i podsjećati na to vrijeme jer je verbalno pozdrav sličan onom koji je upotrebljavan za vrijeme postojanja logora Jasenovac.
Znam da bi i ovakvo rješenje izazvalo velike rasprave i ne slaganja, da to vjerojatno nije dobro rješenje ali ako nema drugog izlaza mislim da je najbolje rješenje da se izbjegnu veći problemi.
I još jedna ograda. Najava formiranja Povjerenstva je bila dobra ideja jer je kupila vrijeme i odgodila političke borbe i dala vremena da se pronađu najmanja loša rješenja.
I u tijeku Domovinskog rata i u Vladi demokratskog jedinstva nismo u pravilu imali dobra rješenja, mogli smo birati između loših rješenja ono najmanje loše. Mislim da i danas Hrvatska nema dobro rješenje ali da treba izabrati najmanje loše. A po mom mišljenju, najmanje loše rješenje je odustajanje od represije odnosno odustajanje da se državnom silom rješavaju ideološka i druga neslaganja odnosno da se zabranama pokuša riješiti ono što se zabranama ne može riješiti.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -