Kako je moguće da cijena građevinskih radova na objektima iste vrste i namjena, za dvije godine poraste za 92 posto, a za četiri godine čak 250 posto?
NAKON što je brodska Gradska
uprava završila proces javne nabave, prikupivši tri ponude za izgradnju Školske
sportske dvorane Osnovne škole Bogoslav Šulek, u članku pod naslovom 'Mirko
Duspara treba potpisati Ugovor ili poništiti natječaj', problematizirali
smo razliku u cijeni između te i istovjetne zgrade izgrađene prije godinu dana, ali jeftinije za čak 91 posto.
Dakle, 91- a ne 9,1 - posto više po metru četvornom
tražila je tvrtka Šprajc THD za izgradnju dvorane potpuno istovjetne onoj koju je sama izgradila godinu dana ranije. Odnosno, bez opreme, 87
posto po metru četvornom. Ono što je, pritom, za nas bilo zastrašujuće jeste
činjenica da su ostala dva ponuđača bili još skuplji - 119 odnosno 132 posto. Bio je to
razlog našem traganju za odgovorom na pitanje: što se dogodilo u protekle
dvije-tri godine u Hrvatskoj da su građevinski radovi, bezmalo, poskupijeli 100 posto?
Na samom početku prikupljanja podataka, iz više
izvora, bili smo upozoreni kako je, tijekom osmogodišnje recesije, hrvatska građevinska
operativa uništena niskim cijenama rada i iseljavanjem ponajbolji građevinskih
radnika te da malobrojni preživjeli građevinari sada tu situaciju koriste i
dižu cijene u nebo, jer im tržište to dopušta. Investitorima ostaje tek pristati
na kartelima svojstvene ucjene, ili uopće ne graditi.
Ma koliko teško bilo uspoređivati
'kruške i jabuke', dakle objekte različitih namjena i stupnja energetske
učinkovitosti, na primjer, cijenu građevinskih radova na izgradnji dječjih
vrtića i školskih sportskih dvorana moguće
je usporediti, jer su objekti iste namjene i standarda gradnje.
Je li ovoliki rast cijena
opravdan?
Zbog toga, legitimno je postaviti
pitanje: kako je moguće da građevinski radovi po metru četvornom dječjeg vrtića potpuno istih performansi 2014. bude 4.956 kuna; 2016. - 7.109 kuna; 2018. - 12.396 kuna? Kako je
moguće da cijena građevinskih radova na objektima iste vrste i namjena, za
dvije godine poraste za 92 posto, a za četiri godine čak 250 posto?
Ili, kako je moguće da građevinski
radovi po metru četvornom školske sportske dvorane potpuno istih performansi 2017. vrijede 5.127 kuna, a godinu dana
kasnije 9.799 kuna po metru četvornom, odnosno, bez opreme, 87 posto više?
Što činiti?
I, ono najvažnije, što je u takvim
okolnostima činiti investitorima, u ovom slučaju brodskom gradonačelniku Mirku Duspari: prihvatiti trenutne
tržišne vrijednosti u građevinarstvu ili odgoditi investiranje u tu oblast dok se
cijene (izvođači radova) ne spuste na zemlju i postanu prihvatljive ambijentu u
kojem se nalaze investitori.
Na primjer, sredstva predviđena za
ulaganje u školske sportske dvorane, zasad, moguće je prenamijeniti u kupnju
opreme za suvremeniji oblik provođenja suvremenijih nastavnih programa. Naime,
povećanje standarda u obrazovanju nisu tek novi građevinski objekti.
Građevinarstvo može biti jedno od važnih motornih
snaga razvoja zajednice i društva, ali i njihov kočničar ako mu se, na krilima debalansa
između građevinskih kapaciteta i potreba investitora, nekritički, dopusti ucjena
zajednice (i) kartelskim cijenama.