"Evo dobio sam prospekt za sljedeći tjedan u trgovini "Tengelmann". Gledam i svojim očima ne mogu vjerovati. U pola Münchena i cijelome Bayernu, sljedeći tjedan prodaju šljive iz Bosne i Hercegovine. Vrsta 'Lepotica'. Cijena 0,99€/kg.
Mi u Hrvatskoj, naravno, sve uvozimo (a ljude izvozimo op.a.) dok BiH je u stanju čak šljive izvesti na EU tržište, iako nisu u Europskoj Uniji.
Ne kužim kako Hrvatska ne može proizvesti i izvesti tako nešto. Sigurno je njoj lakše nego BiH, koja nije članica EU.
Inače, Tengelmann je skuplja trgovina u kojoj se opskrbljuju ljudi s malo dubljim džepom. To je stvarno pohvalno da je BiH uspjela tako nešto izvesti, u takav lanac trgovina.
Što se tiče hrvatskih proizvoda, ovdje sam jednom vidio mandarine, a nedavno je, u Lidlu, bio balkanski tjedan, kratkotrajna ponuda samo ovih prozivoda: vino Ferićanci, kulen, Minas kava, žganci, suhi vrat dalmatinski. Sve je brzo rasprodano i sad toga više nema".
Pored toga što nas je u svome dopisu 'sve skupa' lijepo pozdravio, Josip iz Münchena poslao nam je znakovitu poruku.
Josipu zahvaljujemo na suradnji, a druge posjetitelje portala SBplus pozivamo neka čine isto. Pišite nam i šaljite fotografije. Svojim objavljenim razmišljanjima i stavovima potičete na promjene stanja u društvu, a svojom šutnjom sudjelujete u njegovu cementiranju.
Naime, nije točno kako pojedinac ne može ništa. Upravo obrnuto, pojedinci pokreću svijet.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
BStipic24.07.2017. u 11:19
čačanske sorte, uključujući i njihovu Valjevku, na području Klokočevika koji je najizrazitiji voćarski kraj u BPŽ slabo rađaju ili rađaju alternativno (i opet uz relativno slab urod). Na istočnom dijelu Županije bolje se ponašaju. U Klokočeviku su bili i stručnjaci... Prikaži sve s Instituta u Čačku vidjeti u čemu je problem sa svim njihovim sortama i zaključili su kako je jedino moguć problem s položajem voćnjaka. Stanley, koja je zamijenila bistricu, pokazala se najpouzdanijom sortom i zato je dominantna od Klokočevika, preko Vrhovine do Šušnjevaca i Korduševaca.
-
BStipic24.07.2017. u 11:05
Priča je vrlo jednostavna: Objektivno Srbija i BiH imaju više zemljišta položajem (jug i jug-jugozapad, blago nagnuto) koje je ujedno i klimatološki pogodno za proizvodnju većine kontinentalnih voćnih vrsta. Srbija ima veliko rusko tržište (najveća plantaža jabuka na ovim prostorima... Prikaži svea na Fruškoj gori izvozi preko 90% jabuka, od toga najveći dio u Rusiju). Mi imamo EU sa svim fondovima koji su nam za poljoprivredu i voćarstvo bili i koji su sada na raspolaganju. Ostali objektivni komparativni parametri su nam slični (insolacija, pedološka svojstva tla, količina oborina...) No, postoji i nešto subjektivno i to mi se, u ovom slučaju, čini najvažnije: Srbija, za razliku od nas, ima tradiciju voćarske proizvodnje i struku (Institut u Čačku broji više od sedamdeset godina, jednako i Institut za voćarstvo i vinogradarstvo u Novom Sadu, a u cijeloj Srbiji, pored ovih ima više od 300 registriranih rasadnika!) i dok srbijanski oplemenjivači voćnih sorti hibridizacijom, klonskim uzgojem i selekcijom dolaze do vlastitih podneblju prilagođenih sorti, naši stručnjaci (na razini fakultetskih odjela, odjela državnih institucija ili poljoprivrednih instituta) bave se inrodukcijom uvoznih sorti na naše područje. Pri tom, dok se u Srbiji uzgaja više ekskluzivnih klupskih sorata koje imaju svoju cijenu jer idu na birana tržišta, u Hrvatskoj nema značajnijeg interesa za uzgoj takvih sorata voća. Zna se da je dohodovno jedan hektar s voće 10 puta jači od jednog hektara s industrijskim biljem (od krušarica do krmnog bilja, šećerne repe i uljarica). Ali - u startu se traži dugoročno planiranje, veća ulaganja, spremnost na rizike koji ni u kojoj proizvodnji nisu isključeni, i neusporedivo više rada. Skraćeno: mi nemamo i još dugo nećemo imati proizvod za europsko i svjetsko tržište. Konačno, samo Bugarska i Rumunjska po glavi stanovnika jede manje voća od Hrvatske (u EU) a ne proizvodimo voća dovoljno ni za vlastite potrebe. Što se konzumacije voća u Srbiji i Bih tiče, slično je, no oni proizvode viškove. I za kraj zanimljivost: kod nas malo tko uopće kuša zerdeliju ili dženeriku, a ona u Srbiji spada u sedam ili osam sorti šljiva koje se izvoze (dženeriku i ringlovku, uz ostale svježe i sušene šljive, izvoze na zapadno-europsko tržište).
- Prikaži sve komentare
-