3340
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Kada sam saznala od čega bolujem rekli su mi „dobro je nemaš karcinom, od toga se ne umire." A ja sam rekla: "da, ali od toga se ni ne živi." - kazala je Biljana Ljubović, koja boluje od bipolarnog poremećaja.
Biljana je članica Udruge "Vrapčić" koja je bila partner brodskoj bolnici "Dr. Josip Benčević" u organiziranju simpozija "Zaštita mentalnog zdravlja" održanog danas u prostorima slavonskobrodske Hrvatske gospodarske komore. Riječ je zapravo o dijelu pilot programa "Timovi za mentalno zdravlje u zajednici", za koji je Ministarstvo zdravstva odabralo samo tri grada u Hrvatskoj: Slavonski Brod, Zagreb i Karlovac.
Jedan od najvećih problema s kojima se susreću osobe narušenog mentalnog zdravlja jesu predrasude. Kada Vas boli zub idete zubaru, kada imate srčanih problema posjetite internistu, ali kada osjećate pritisak i poteškoće s mentalnim zdravljem onda je - uvriježeno je u našem mentalitetu - sramota tražiti stručnu pomoć. Mnogi ju - zbog straha od osude - nikada i ne potraže. Zbog toga je iznimno važno mijenjati stav okoline prema ovom zdravstvenom problemu. Na sebi svojstven način to čine i članovi slavonskobrodske Udruge Vrapčići, koji okupljaju osobe s ovim problemima. Kao jedan od svojih antistigmatizirajućih programa, a koji je predstavljen i tijekom današnjeg simpozija, jeste predstava "Zavirite u moj film" koju su u suradnji s volonterima udruge Vrapčić izveli akademski glumci iz Slavonskog Broda, Matej Safundžić, Luka Stilinović, te Ena Bašić.
Među glumcima je i Biljana s početka članka, koja je o svom životu i stvarima koje je proživljavala kroz svoju bolest progovorila i u dokumentarnom filmu. - Nije mi žao što sam progovorila o svemu. Kada sam kroz film svima rekla što sam kao da sam tu činjenicu osvijestila i samoj sebi. Na toj odluci čestitalo mi je 98 posto ljudi. Preostalih dva posto kometniralo je u stilu što mi je to trebalo, o tome se šuti - ispričala je Biljana koja je odlučila na šutjeti ne samo radi sebe, nego i radi svih onih koji imaju problema a nemaju hrabrosti progovoriti i potražiti pomoć.
Ona je pomoć osim u bolnici dobila i u Udruzi Vrapčići čiji je aktivni član i čija je uloga u suočavanju s bolešću i svijetom nakon izalska iz bolnice Biljani bila od velikog značaja. - Problemi počinju nakon što izađeš iz bolnice. Tada ide oporavak , ali moraš shvatiti da nikada više ništa neće biti kako je bilo prije. Moraš početi živjeti s činjenicom da imaš određene poteškoće. Kada misliš da si ljudima sve objasnio i shvatiš što ti je, shvatiš da te zapravo dio njih nije razumio. Meni je Udruga u tom dijelu puno pomogla i pogurala me da radim na sebi i progovorim o poteškoćama tako da me svi razumiju - istaknula je Biljana.
Uz bipolarni poremećaj, od kojeg boluje Biljana, shizofrenija, PTSP i depresija najzastupljeniji su psihički poremećaji u Hrvatskoj. Čak 25 posto ukupne populacije, prema dostupnim podacima, ima dijagnosticiran neki od njih. - Zamislite koliko ima onih koje pate od nekih simptoma i nemaju kliničku dijagnozu, ali im ometaju kvalitetno funkcioniranje. Zamislite koliko posto ljudi se zbog toga srami, osjeća da neće biti prihvaćeni na svome radnom mjestu ili u društvu ako to kažu ili pokažu. To je ono što ih i sprječava u traženju pomoći. Stigma je veliki problem – poručila je Ana Kurtović, docentica na odjelu Psihologije u Osijeku, a koja je, također, danas bila u Slavonskom Brodu na simpoziju na kojem se osim stigme prema oboljelima, govorilo i o reformi službi za mentalno zdravlje, ali i ulozi socijalnih radnika te medija.
- Ovaj simpozij dio je aktivnost Pilot programa za koji je Ministarstvo zdravstva odabralo samo tri grada u zemlji, a među kojima je i Slavonski Brod. Odabrani su gradovi koji imaju mogućnost i ljude koji to mogu raditi - kazala je dr. Dubravka Ergotić Novotny, predsjednica udruge "Vrapčići", psihijatrica koja je aktivno uključena u izvaninstitucionalne usluge i razvoj psihijatrije u zajednici u Slavonskom Brodu. Ona, njene kolege i "Vrapčići" zajedničkom borbom i progovaranjem pokušavaju razbiti stigmu koja prati duševne poremećaje. No sami bez potpore zajednice osuđeni su na pojedinačne uspjehe.
Kada bismo svi otvorili oči, i bez predrasuda i osuđivanja, počeli prihvaćati ljude koji imaju problema s određenim psihičkim poremećajima, pa ih čak i savjetovati da potraže stručnu pomoć, onda bi taj učinak bio puno veći i korisniji. Govoreći rodbini, prijateljima, poznanicima: 'nije ti ništa, trgni se, proći će' - ne činimo dobro. Drugi puta ih, kad nam se požale, posavjetujmo neka potraže stručnu pomoć. Samo tako će nama drage osobe ponovno dobiti svoj život nazad u vlastite ruke. Što prije dobiju našu podršku, što prije potraže pomoć, to će prije biti spremniji lakše kročiti kroz život.