Omiljena terasa na korzu za ispijanje kava(Foto: Husret Hasanović)Potraje li „lockdown" još duže, red bi bio očekivati da kiosci i pekarnice počnu točiti i viski, kao rješenje za promrzle obraze.
OD izbijanja prvih slučajeva zaraze novim koronavirusom,
iritiraju nas razna apokaliptična nagađanja. Apokalipsa je grčka riječ i znači
"otkrivenje o stvarima koje prije nisu bile poznate, a koje ne mogu biti
saznate i spoznate na drugi način osim otkrivenjem – revelacijom”.
Apokaliptični spisi, priče i predskazanja dio su ljudske povijesti od samih
početaka ljudske civilizacije. Zajednička im je crta da Bog ili neka druga viša
sila zbog grijeha ili pokvarenosti, ljude ili zajednice kažnjava prirodnim katastrofama,
bolestima i pomorima, porazima i porobljavanjima i na svaki drugi, uglavnom,
krajnje zastrašujući način. Još jedna nit im je zajednička – apokalipsom su
uglavnom kažnjeni drugi, a onima koji apokalipsu pričaju, naglašavaju i tumače
ona uglavnom prijeti!
U ranoj židovskoj apokaliptičnoj literaturi kažnjeni su
pogani zbog svog idolopoklonstva, kršćani će apokalipsu tumačiti kao kaznu
židovima zbog grijeha prema Jahvi, a i muslimani će također razviti svoje
koncepcije apokalipse u kojima će kršćane i židove označavati kažnjenicima i
miriti ih međusobno i s njihovom sudbinom, a kada i oni zapadnu u povijesne
gubitke i patnje, onda će svi zajedno apokalipsama tumačiti poraze, opet i
uglavnom, drugih.
Bilo kako bilo, apokalipsa, kazna za grijehe ili, pak, samo jedna
nova nepoznata bolest, nije nikog zaobišla. Životi i životne navike promijenili
su nam se preko noći. I svi imaju štetu, osim onih desetak svjetskih profitera
koji su svoje bogatstvo umnogostručili.
Ali običan, mali čovjek, mora se snaći kako umije i zna i u
ovim vremenima, pokušavajući život i životne navike učiniti normalnima.
Kad bismo u ova teška vremena pandemije koronavirusa trebali
izdvojiti jednu stvar koja nam barem prividno daje osjećaj normalnosti, mnogima
bi na prvom mjestu bila kava. Biznis s tim čarobnim nektarom zapošljava čak 125
milijuna ljudi u svijetu, od transporta i prženja zrna, do prodaje konačnog
proizvoda, pri čemu ne smijemo zaboraviti ni 25 milijuna malih
poljoprivrednika, odgovornih za uzgoj 80 posto svjetske kave. No, iako se
korona najprije "obrušila” na vlasnike kafića i ugostitelje, koji su u
"lockdownu” među prvima morali zatvoriti svoja vrata (neki ih više nisu ni
otvorili), kava je zahvaljujući otpornosti proizvođača i opskrbnih lanaca i
dalje "must have” proizvod u kojemu uživamo svakodnevno.
Novi, takozvani ”meki lockdown” opet je zaključao vrata
kafića, ali nema ništa meko u ispijanju kave na zidiću i klupici. To i sami
možemo potvrditi. Da su navike sastavni dio života i da ih se teško odričemo,
pokazuje nam gradska svakodnevnica. Običaj ispijanja kave u Slavonskom je Brodu
ritual kojega se neki teško odriču i u ovo vrijeme epidemije. Nije riječ o
nekoliko gutljaja „crnoga napitka" koji se može spraviti u svakoj kuhinji,
već o socijalnom postojanju - Pijem kavu, dakle, postojim.
Kad si na minusu i s rukavicama, promrzlih obraza, kava bi
trebala prestati biti ritual i postati usputna stvar, kao što je, recimo,
odlazak na bankomat. Ali ritual ispijanja kave, unatoč pandemiji i debelom
minusu, ostaje i dalje jednako važan ritual.
U potrazi za ostatcima kulture ispijanja kave u Slavonskom
Brodu, građani posjećuju kioske, benzinske pumpe, pekarnice… I kada dobiju
svoju kavu, ljudi se poput guštera motaju tražeći svoj tračak sunca. I nemali
broj njih završi na terasi jednog brodskog lokala, koja je još uvijek
„živa." Svakako je pohvalno što je vlasnik ostavio svoju terasu i dalje
„otvorenom", a Brođanima čak dozvolio i korištenje sjedalica i grijalica.
Tako, ako šetamo brodskim Korzom, primijetit ćemo ljude kako promrzli ne
odustaju od svog rituala. I svi su tada sretni, vedri i nasmijani, kao da je
baš sve potpuno normalno. Nadam se da ovaj članak neće biti uzrokom
„zatvaranja" jedine „otvorene" terase u Slavonskom Brodu koju Brođani
posjećuju mada su vrata objekta zaključana, a konobara nema na vidiku.
Potraje li „lockdown" još duže, red bi bio očekivati da
kiosci i pekarnice počnu točiti i viski, kao rješenje za promrzle obraze.
Izgleda da je Brođanima dobro poznata poslovica - Bolje da
propadne selo, nego običaji – i da se čvrsto drže svojih navika i rituala –
ispijanja čarobnog napitka zvanog kava. I ne razgovaraju ni o kakvoj
apokalipsi, nego su pronašli svoj komadić sunca, čekajući bolje sutra. Jer
čovjeku za sreću nije potrebno mnogo. Uz svoju kavu, pa makar ona bila i s
kioska ili pekarnice.