Ilustracija (fotografija nije izravno povezana s događajima opisanima u članku)(Foto: YP/ Bigstock/123rf)Čovječe, shvati kako si samo malen i nebitan, a kako je priroda velika. I ne zaboravi, priroda ti je najbolji učitelj. Ali zapamti, kod njega ne možeš kupiti diplomu.
Čovjek je biće koje radi, koje je aktivno, koje je umno. Cjelokupno ostvarenje ljudske civilizacije, kako napredak, tako i nazadak, uglavnom je rezultat čovjekova truda i rada.
Brigom za zemlju, pokazat ćemo i brigu za svoju egzistenciju. Brigom o zemlji pokazujemo i najkonkretniji oblik domoljublja, jer tako nećemo iznevjeriti i zapostaviti ono što nam je dragocjeno – zemlju.
Rad, kao jedan od osnovnih zakonitosti života, izravno služi boljitku ljudskog života, ako ga ne zloupotrijebi. Možemo kazati kako rad nije samo tjelesna, već i duševna potreba ljudske vrste.
Ljudsko biće, radeći i ulažući svoje znanje i trud, stječe i ubire plodove tog svog znanja i truda.
I kalendarski, ali i klimatski, nastupilo je proljeće. Mnogima najomiljenije godišnje doba. Ovo je vrijeme kada se zemlja ukrašava. Boje i ljepote zelenila i cvjetova u punom su zamahu. Ovo je doba puno boja i mirisa, raskošne i prelijepe prirode, omamljive, dražesne, pitome i drage.
Ovo je doba kada priroda uspostavlja živi odnos s nama, kada nas, ljude, podsjeća na našu upućenost na prirodu i dobrotu zemlje na kojoj živimo. Ako dublje razmislimo, o prirodi i ovisimo.
Zemlja je isto tako čovjekovo stanište. Na zemlji se u punini odvija naš zemaljski život. Na zemlji je povezan cjelokupni ljudski život. Naše rađanje, odrastanje, stasavanje, i na koncu - odlazak.
Svima nama je potreban čisti zrak, pitka vode, zelene šume, nezagađene rijeke. To su osnovne pretpostavke za naše zdravlje, ali i napredak i kvalitetan život.
Svake godine, proljeće nas iznova podsjeća na to.
Proljeće nam dolazi i kao vjesnik buđenja zemlje koja kao takva traži vrijedne ruke, ruke koje će znati i voljeti uređivati zasade voćnjaka, ruke koje će znati i htjeti zasijavati poljoprivredne kulture. Skoro da se nikad nismo zapitali – što bismo da nema takvih vrijednih ruku koje se brinu o voćnjacima i poljoprivrednim kulturama. A možda ima i onih koji vjeruju da jabuka raste u hladnjači, a brašno u mlinu.
Vidimo kako rat u Ukrajini dovodi do velikih promjena na svjetskom tržištu. Svi smo se u to uvjerili ovih dana kupujući namirnice.
Možda nas proljeće i sve promjene na svjetskom tržištu natjeraju da počnemo drugačije razmišljati i odnositi se prema zemlji. Možda prepoznamo njenu važnost, koja je u nekim našim dijelovima domovine zapuštena, neobrađena i nezasijana.
Rođeni smo i živimo na najboljem komadiću zemlje. Živimo na podneblju gdje ima dovoljno lijepih i sunčanih dana, ali isto tako i dovoljno kiše. A zemlja nam je blagorodna kao rijetko gdje.
Brigom za zemlju, pokazat ćemo i brigu za svoju egzistenciju. Brigom o zemlji pokazujemo i najkonkretniji oblik domoljublja, jer tako nećemo iznevjeriti i zapostaviti ono što nam je dragocjeno – zemlju.
Svjedočimo kako je današnji čovjek nemaran, lijen, bezvoljan, ali naučen da ima sve u životu po principu instanta. Naučio je čovjek da samo jednim klikom na tipkovnici ili mobitelu može skoro sve. Izgleda, tako više neće moći.
Očito će biti potrebne promjene. A da bi do promjene došlo, čovjek treba sam biti promjena. I to ona promjena u samome sebi.
Današnji čovjek često traži i nalazi izgovore kako se nešto ne može, kako nešto nije isplativo, kako je nešto beskorisno. Na taj način, današnji se čovjek predaje stihiji života i ne čini niti jedan korak kako bi dao nešto od sebe.
Današnji čovjek živi daleko negdje u svom svijetu, otuđen od prirode, izgubljen i od samog sebe. Daleko je od ljudi.
Proljeće je jedinstvena prilika za čovjekov povratak svojoj prirodnoj naravi.
Ne tako davno, naši predci, koji su bili poučeni vrijednostima i mudrostima života, a bili bez fakulteta i raznih diploma, živjeli su u skladu s prirodom. Svoju ljubav prema domovini iskazivali su obrađivanjem i zasijavanjem plodnih oranica, zasadom bogatih voćnjaka, ispašom na zelenim pašnjacima, uzgojem razne stoke, čuvanjem šuma.
Dvorišta i kuće odisale su ljepotom i prizorima opisa raja. Različite ruže, cvijeće, česme. A dvorišta i kuće puni nasmijanih ljudi.
Čovječe, shvati kako si samo malen i nebitan, a kako je priroda velika. I ne zaboravi, priroda ti je najbolji učitelj. Ali zapamti, kod njega ne možeš kupiti diplomu.