Fotografije proslijeđene medijima(Foto: dm)

Nisu svi ljudi svjesni što im se servira niti je svatko dovoljno informiran i educiran da prepozna kada mu je nešto servirano pod nos. U najmanju ruku - dužni smo barem na to ukazati. A potom neka svatko bira gdje je čovjek i kamo će u kupovinu.

„dm uvjerljivo najpoželjniji poslodavac u Hrvatskoj", „dm je sedmi put najbolji poslodavac u Hrvatskoj", „dm dvanaesti put među tri najbolja poslodavca u Hrvatskoj", „Najbolji poslodavci u 2019.: dm, Infinum i COBE" - samo su neki od naslova koji slave mnogim ženama omiljenu trgovinu za kupovinu higijenskih potrepština, dodataka hrani, lijekova, proizvoda za njegu i uljepšavanje kože, šminke,…

Zašto roditelji, škole, učitelji, dopuštaju da se nakon ovakvih 'plemenitih' akcija fotografije djece s 'dm-ovim čekom' šalju medijima i koriste za samohvalu?

Nakon što pročitate takvo što, jedino što možete pomisliti je kako netko u menadžmentu i marketingu te tvrtke radi iznimno dobar posao. „Djelatnici dm-a neizostavan su dio uspjeha i imidža tvrtke u Hrvatskoj. Uz prosječnu neto plaću u prodavaonicama višu od 9.300 kuna, dm svojim djelatnicima osigurava brojne benefite, mnoštvo prilika za razvoj i usavršavanje te pozitivno i ugodno radno okruženje." - poručuju iz dm-a u jednoj od samohvala, dok sloganima poput „Tu sam čovjek - tu kupujem" ovaj popularni lanac trgovina jasno govori kako im je na prvom mjestu čovjek.

Tko ne bi htio raditi u takvom okruženju, biti pristojno plaćen za rad i cijenjen od svog poslodavca. No, ipak u nekima proradi crv sumnje kako je takav pristup poslovanju dio marketinškog trika. Cijela mašinerija ljudi koja se trudi pokazati kako je dm-u, umjesto do profita, prvenstveno stalo do sreće djelatnika i kupaca, godinama u to uspijeva uvjeriti nas koji na blagajnama ostavljamo basnoslovne cifre. I što bi tu bilo krivo? Društvena osviještenost i briga za djelatnike/kupce, rezultirala je ogromnim prometom i uspješnim poslovanjem. Quid pro quo! Uspješna strategija koja je legitimna i očigledno pali, a od nje koristi imaju svi - kapitalist, odnosno, privatni vlasnik tvrtke, brojni zaposleni i, na kraju lanca - zadovoljni kupci.

No, osim fotografiranja sa svojim donacijama bolnicama, različitim ustanovama i slično, dm posljednjih godina čini i jednu neoprostivu pogrešku, a to je besramno korištenje djece u svrhu promocije i reklame. Možda će neki zamjeriti što njihov altruizam i društvenu angažiranost nazivamo prozirnom, ali ona u ovom slučaju to uistinu je.

Naime, na adrese različitih redakcija, posljednjih dana stigle su vijesti o dm-ovoj akciji „Zeleni korak" u kojoj će osnovnoškolci iz cijele Hrvatske prikupljati stari papir za reciklažu. Marketinška je kampanja osmišljena do te mjere da su sadržaji poruka bili različiti, ovisno o županijama, kako bi ciljano bili zanimljivi lokalnim medijima koji će se, nadaju se, 'uhvatiti' za zanimljivu priču.

I, uistinu - uhvatismo se. Pa smo saznali kako su na dm-ovu adresu dosad pristigle prijave 17 škola iz Brodsko-posavske županije, među kojima su i prošlogodišnji pobjednici - Područna škola Ljupina i Osnovna škola Ljudevit Gaj iz Nove Gradiške. Učenici tih dviju škola lani su zajedno prikupili i reciklirali više od 21 tone starog papira.

Uistinu velika stvar - kako za prirodu, tako i za učenike koji su usput osvojili nagradu od deset tisuća kuna. Ona je predviđena i ove godine za ukupno deset škola pa će cijela priča o Zelenom koraku, dm koštati sto tisuća kuna.

Ništa tu ne bi bilo sporno da se ne radi o čistom reklamnom triku u kojemu je dm prošao vrlo jeftino, s obzirom na to da će itekako profitirati od desetaka objava na lokalnim portalima koji će pratiti priču i hvaliti se uspjesima klinaca baš iz svoje sredine. No, je li moralno i etično djecu koja pokušavaju spasiti planet prikupljanjem starog papira, iskoristiti za promidžbu i komercijalizirati njihova ekološki osviještena nastojanja?

Prikupljanje starog papira i natjecanje u tomu tko će ga prikupiti više, u slavonskobrodskim školama tradicija je koja je postojala i prije no što se dm sjetio 'oplemeniti' je svojim prisustvom. I ranije su pobjedničke škole bivale nagrađene - najčešće zajedničkim izletom ili putovanjem. No, sve je - čini se - bilo puno čišće, iskrenije, jednostavnije i bez skrivenih namjera.

Još jedno bitno pitanje koje se nameće je ono o tomu zašto roditelji, škole, učitelji, dopuštaju da se nakon ovakvih 'plemenitih' akcija fotografije djece s 'dm-ovim čekom' šalju medijima i koriste za samohvalu. Ništa bolji nisu ni političari o kojima opetovano pišemo, a koji neprestano u kampanjama koriste djecu kako bi sebe prikazali brižnima, posvećenima, nježnima... ljudskima.

Možda nije dobro u svemu tražiti nešto loše ili crno. Možda dm, u zamjenu za sve benefite koje je akcijom osigurao društvu zaslužuje 'malu' kompenzaciju'. Možda time više dobivamo no što gubimo. Možda ne bismo trebali 'cjepidlačiti'. No, nisu svi ljudi svjesni što im se servira niti je svatko dovoljno informiran i educiran da prepozna kada mu je nešto servirano pod nos. U najmanju ruku - dužni smo barem na to ukazati. A potom neka svatko bira gdje je čovjek i kamo će u kupovinu.