Ilustracija(Foto: Boso)Kupovina dječjih odlazaka na svete mise materijalnim stvarima vrhunac je promicanja konzumerizma, eskalacija odgoja i oblikovanja članova iznimno potrošačkog društva, ali i manipulativan postupak u najranijoj i najranjivijoj dobi kojim najmlađima izravno i grubo pokazujemo što je u životu - pa i u onom vjerskom - zapravo bitno.
SVAKODNEVNI odlazak na mise
zornice u adventskom vremenu, u nekim je normalnijim vremenima, kojima sam -
nasreću - barem dijelom pripadala, značio nešto sasvim drugačije no danas.
Ustajanje u cik zore, dok je
vani najčešće debeli minus, ponekad i snijeg, tražio je odlučnost, snagu volje
i disciplinu. Odlazak na zornice, posebice za malu djecu, predstavljao je
svojevrsnu asketsku pripravu za ono što dolazi. A Božić, odnosno, proslava
Isusova rođenja, bila je nagrada za sav trud uložen u danima ranije.
Rana jutra, nakon kojih su
djeca obično odlazila u školske klupe, značila su i budno iščekivanje nečega
čudesnog na čemu se zasniva njihova
vjera.
Svaki djelić te čarolije i
sjećanja na te dane doslovce je uništen i ugašen spoznajom da je trgovački
lanac koji svoje poslovnice ima diljem Slavonije - pa i u Slavonskom Brodu -
ove godine djecu odlučio nagrađivati za odlazak na zornice.
Baš poput kakvih sličica za
album, najmlađi skupljaju šest odlazaka na rane mise, a potom s potvrdama o
njima dolaze u neku od trgovina i u zamjenu dobivaju kolu, čokoladicu ili malu
pizzu. Eto, toliko danas vrijedi čitav jedan tjedan preranog ustajanja iz
toplog kreveta i praćenja svete mise. Kako to drugačije nazvati doli
degradacijom svega onoga što je nekomu drugomu sveto.
Kupovina dječjih odlazaka na
svete mise materijalnim stvarima vrhunac je promicanja konzumerizma, eskalacija
odgoja i oblikovanja članova iznimno potrošačkog društva, ali i manipulativan
postupak u najranijoj i najranjivijoj dobi kojim najmlađima izravno i grubo
pokazujemo što je u životu - pa i u onom vjerskom - zapravo bitno.
Sve slavonskobrodske trgovine
spornog trgovačkog lanca, u adventsko su vrijeme bile otvorene za preuzimanje
ovih nagrada. Dakle, odmah nakon šeste pohođene mise zornice, djeca su mogla
svjetlucavih očiju krenuti prema pretrpanim policama i izabrati svoju nagradu.
Jesu li im srca u tim trenutcima bila prazna ili su ih ipak napunili Riječju
Božjom - što i jest smisao odlaska na svetu misu? Statistika neće donijeti
odgovore na to pitanje, kao što neće ni prebrojati koliko se djece uputilo u
trgovine kako bi uživalo u gaziranom napitku, čokoladici ili - pak - pizzi.
S druge strane, u tim će
trgovinama ta ista djeca sresti ljude. Mahom su to radnice o kojima su mediji
već toliko puta pisali i izvještavali. Pisali su kako one moraju raditi po hladnoći i bez grijanja u novogradiškoj poslovnici, kako ranom zorom moraju ribati gazdin automobil, mada to nema veze s njihovim radnim mjestom, kako skupe i po 180 neplaćenih prekovremenih sati mjesečno, kako teško zarađen minimalac
dijelom moraju potrošiti u poslovnicama svog poslodavca,... i tako dalje.
Te radnice od svog šefa za
te radnje ne dobiju nagradu - skupile ih šest ili više. I dok si on jeftinom,
ali efektnom i razvikanom, reklamom plaćenom kolama, čokoladicama i pizzama,
gradi imidž 'Hrvata i velikog vjernika', nagradu za zornice na svojim leđima
nosi netko drugi.
„Ovo nije prvi put da Boso
pokušava motivirati djecu na odlazak u crkvu. Već godinama traje ovakvo
nagrađivanje u vrijeme došašća. U početku je sudjelovalo 30-ak župa, a nagrada
je bila jedino pizza. No, poslije je, barem tako piše na stranicama Bosa,
porastao interes djece za pokrenutu akciju pa se broj župa povisio na 95. Još
2017. godine Boso je izvijestio kako je čak 10 tisuća djece došlo po svoje poklone. Boso d.o.o. je tvrtka u
privatnom vlasništvu sa sjedištem u Vinkovcima, a napominju da diljem Slavonije
imaju više od 190 prodajnih mjesta. Vlasnik trgovina Boso je Bosiljko Stanić, protiv kojeg su ranije
podneseni optužni prijedlozi za kršenje radničkih prava."
Izvor: Portal Index