Marko Šimić, dožupan(Foto: Ž.G./SBplus)Možda bi sljedeći put u Bruxelles župan Marušić trebao ponijeti spornu fotografiju i pokazati je svojim kolegama koji ga tamo cijene i poštuju te čekati njihovu reakciju. Ona bi sigurno stigla puno brže no njegova.
SAGA koja je trebala biti uprizorena u jednom komadu - zbog sporednih je aktera - dobila niz nastavaka. Kao u (pre)lošem filmu, sijasetu onih koji su neprofesionalno, neutemeljeno, čak i nemoralno, a ponajviše glupo, javno reagirali na skandal u Industrijsko-obrtničkoj školi, danas se pridružio i zamjenik župana, Marko Šimić.
Osokoljen - valjda - glasnim mnoštvom koji bistru vodu pretvara u žabokrečinu koja potom - htjeli mi to ili ne - zahvaća sve nas ili - pak - zastrašen od te iste svjetine, dožupan se danas odrekao svoje suradnice - pročelnice Anice Vukašinović - i prije no što se „pijetao triput oglasio".
Za trajanja jutrošnje sjednice Županijske skupštine, naime, još nisu stigla očekivana tri priopćenja - Ministarstva znanosti i obrazovanja, Škole i DORH-a - vezana za čitav slučaj. Nakon što je vijećnik Tomislav Bašić (Domovinski pokret), tijekom Aktualnog sata, u isti koš stavio pitanja o tomu zašto je stav Brodsko-posavske županije prema profesorici Nives Romanjek bio takav kakav jest te kad će vijećnicima opet biti osiguran obrok tijekom održavanja sjednica - dožupan Šimić je spremno izdiktirao svoju propovijed. Sadržajno šuplju, praznu i potpuno irelevantnu s obzirom na tematiku, a značenjski veoma štetnu za županijsku Upravu.
Poetično je govorio o ljepoti slavonskobrodske norijade i pohvalio vijećnika što je prisutne upoznao s dobrom stranom profesorice Romanjek kojoj su mili njezini učenici dok „nevino" pozdravljaju. Uzgred, pokazao je šokiranost time što je čitava stvar napuhana do ovih proporcija - ne shvaćajući da su uzrok tomu upravo on i slični njemu.
Osim što se kukavički - dakako, u rukavicama - okomio na pročelnicu Vukašinović i njezinu izjavu, ponovno je u probleme doveo Brodsko-posavsku županiju koja - ne samo da je promijenila stav koji je do jučer bio službeni, nego se ponovno vratila nekoliko koraka unatrag pa će sada zločesti novinari koji temu ne puštaju na miru opet morati 'ganjati' taj mistični i dobro skriveni službeni stav.
„Nismo osudili profesoricu Romanjek. Za konačni stav Županije čekamo službeno izvješće nadležnih tijela.", kazao je Šimić, nazvavši iskaz pročelnice „privatnim stavom pojedinca" i istaknuvši kako cijela priča nije trebala doći u fokus javnosti zbog jadnih učenika koji svi redom imaju vrlo dobre i izvrsne ocjene.
Teško je shvatiti što je dožupan kanio reći i od čega se iz stava pročelnice-kolegice konkretno pokušavao oograditi. Nije mogao odmah osuditi profesoricu koja milo gleda fašističko pozdravljanje u svojoj učionici i time se potom hvali na Facebooku, ali je tako spremno pljunuo na ispravne stavove svoje kolegice, ne preciziravši što je to ona tako krivo rekla u svojoj miroljubivoj poruci i jedinoj službenoj izjavi koju se tih dana nisam postidjela prenijeti.
I nisu ti stavovi ispravni jer tako tvrdi potpisnica ovih redaka (kako joj je spočitnuo dožupan Šimić), nego zato što je to - civilizacijski, povijesno, moralno,... - jedini mogući točan i ispravan stav. Stvarna dilema na koju se posljednjih dana izvlače svi - od kolega profesorice Romanjek do županovog najbližeg suradnika - ne postoji. Ono što je ona učinila nije dopušteno činiti u učionicama niti izvan njih. Tek onda kad nakon te rečenice stavimo točku i kada to bude jedini mogući službeni stav Brodsko-posavske županije, možemo se zvati dijelom Europe, dijelom civiliziranog svijeta u kojeg župan Danijel Marušić otputuje tu i tamo. Takav stav ispaljuje se kao iz topa, o njemu se ne diskutira niti tu postoji išta podložno vaganju. Možda bi sljedeći put u Bruxelles župan Marušić trebao ponijeti spornu fotografiju i pokazati je svojim kolegama koji ga tamo cijene i poštuju te čekati njihovu reakciju. Ona bi sigurno stigla puno brže no njegova.
Za one koji će pogledati mučan videoprilog, jedna opaska - osim izjave pročelnice Vukašinović - službeno priopćenje Županije koje spominje Šimić, na adrese medija nikad nije stiglo. Pa ni danas.