Nema održivog vrhunskog kolektivnog sporta bez prethodnog razvoja gospodarstva koje će - zbog interesa pojedine tvrtke, a ne empatije njezina vlasnika - ulagati u tu vrstu industrije.

- Što ćeš večerati - kruh ili mlijeko? - nakon cjelodnevnog rada na baušteli pita gazda građevinske tvrtke pomoćnog radnika Matu.

- Udrobljeno šefe - reče Mata.

Ako netko misli kako je u pitanju bio Mujo, nek' mu dude. Mata, Mujo ili neki drugi siromah, potpuno je nevažno, jer u pitanju nisu njihova različita imena nego ista želja - imati 'i ovce i novce'.

U hrvatskom državotvornom intermecu između pokojnog socijalizma i u pelene uneređenog kapitalizma, nije moguće financirati masovni i elitni sport - istodobno - iz iste sirotinjske društvene kase.

Na toj matrici, tijekom nedjeljne prijepodnevne obredne kave u jednom od najposjećenijih brodskih kafića, pitam trojicu Brođana: Jeste li za elitni ili masovni sport? Nakon jednosatne, konstruktivne, birtaške, rasprave zaključujem kako bi oni jedno i drugo. Voljeli bi da sva djeca imaju jednake šanse za bavljenje nekim od sportova i, na taj način, da im se razvija 'zdrav duha u zdravom tijelu' ali bi, istodobno, voljeli nedjeljom na 'tekmi' gledati 'Marsu' s nekim od prvoligaša. Makar hrvatskih. A, 'progutali' bi i košarku, kad bi vrhunska bila. Dakle, oni bi k'o Mata i/ili Mujo: 'Udrobljeno', odnosno 'I ovce i novce'.

- I tata bi sine -, da je kojim slučajem te zaključke mogao čuti, kazao bi brodski gradonačelnik Mirko Duspara citirajući legendarnog Pavla Vujisića koji je tu antologijsku uzrečicu izgovorio u filmu Slobodana Šijana: 'Ko to tamo peva', snimljenu za vrijeme 'mračnog' doba socijalizma 1980. godine.

Al' 'neće da može', kazala bi onodobna braća s istoka, Srbijanci. U hrvatskom državotvornom intermecu između pokojnog socijalizma i u pelene uneređenog kapitalizma, nije moguće financirati masovni i elitni sport - istodobno - iz iste sirotinjske društvene kase.

Nije moguće iz dva razloga. Prvo, zajednica nije dovoljno bogata da bi, u isto vrijeme, iz proračuna financirala masovni i elitni sport i drugo, većina hrvatskog gospodarstva nije na razini profitabilnosti koja bi im omogućila 'sponzoriranje' elitnih klubova.

Kao što bez oglašivača nije moguće financirati medije prodajom njihova sadržaja krajnjim konzumentima, tako niti vrhunski sport nije moguće financirati, tek, prodajom ulaznica i mogućih TV prava.

Na primjer, svaki veliki nogometni klub na svijetu u vlasništvu je velikih trgovačkih društava, ili velikih kriminalaca. Ako oboje nisu isti subjekt. Ne postoji velik sportski klub kojeg financira grad i/ili država - ako je registriran u demokratskoj, a ne totalitarnoj zemlji.

Uhodan je to poredak stvari. Nema poznavatelja prilika u sportskom biznisu - jer profesionalni sport jest biznis i to velik - kojem nije poznato funkcioniranje te gospodarske grane u Hrvatskoj i svijetu.

Unatoč tim notornim činjenicama, velik broj Brođana i susjeda im, psuju Dusparu jer ne omogućuje niti onu razinu 'vina, kruha i igara' koju su osiguravali drug Tito i njegov samoupravni socijalizam. A to da su ga sami srušili – samoupravni socijalizam – zaboravljaju. A to da je kapitalizam čovjeku imanentniji društveni poredak od socijalizma – jer počiva na poticanom i (ne)kontroliranom egoizmu – zaboravljaju. A to da smo mi Hrvati, zasad, tek 'mali od kužine' kapitalističkog svijeta – zaboravljaju.

Uglavnom, rado bismo zadržali samoupravna socijalistička prava u kapitalističkom poretku, a to je nemoguće. Tek HSLS pokušao je prodati drveno željezo, svoj 'socijal-liberal', a kako je prošao – zna se.

Na temelju (i) ove birtaške znanstvene rasprave te zasad poznatih činjenica, moguće je zaključiti opravdanost pravca razvoja sporta u Slavonskom Brodu koju provodi aktualna Gradska uprava, uglavnom, temeljem strategije koju su utemeljili bivši gradonačelnik Vladimir Jerković i aktualni Mirko Duspara, a koja bi se mogla svesti na nekoliko (ne)realiziranih uporišnih točaka.

Prvo. Prema tehnički visokim standardima, a na financijski maksimalno mogućoj razini, izgraditi neophodnu infrastrukturu koja će biti, primarno, u funkciji tjelesnog odgoja djece i mladih. Dakle, primarno u funkciji masovnog, a ne elitnog sporta.

Drugo. U proračunu Grada osigurati maksimalno moguć iznos sredstava za tekuće potrebe aktivnih sportskih klubova.

Treće. Principijelno, odvojiti politiku od sporta na način da o kriterijima - temeljem kojih će biti raspoređivana sredstva za rad sportskih klubova – odlučuje isključivo Zajednica sportskih udruga Slavonskog Broda, a dobivena sredstva od Grada, temeljem svojih načelnih sportskih, a ne političkih partikularnih kriterija, sama i distribuira sportskim udrugama te nadzire je li njihovo ukupno materijalno i financijsko poslovanje sukladno politici Zajednice i pozitivnim zakonskim propisima.

Četvrto. Putem Ustanove za gospodarenje sportskim objektima osigurati tekuće i investicijsko održavanje sportskih objekata, a putem Zajednice sportskih udruga osigurati financiranje tzv. hladnog pogona sportskih udruga: režijske troškove (struja, voda, grijanje, telefon i dr.), prijevoz na natjecanja, trenere mlađih uzrasta i sl.

Peto. Ne sprečavati razvoj profesionalnog sporta u Gradu, dapače, poticati ga na način kojim se potiče razvoj sličnih gospodarskih grana.

Nakon blic provjere trenutnog stanja duha u brodskom sportu kod onih koji se tom oblašću cijeli život bave i/ili obnašaju značajne sportske funkcije u Gradu, moglo bi se kazati kako su zadovoljni njegovim pravcima razvoja, ali ne i natjecateljskim dosezima. Pogotovo ne u kolektivnim sportovima kao što su nogomet i košarka. Pritom, svi odreda ističu kako u toj oblasti neće biti ozbiljnijeg napretka bez gospodarskog rasta zemlje u cjelini.

Kao da svi vjeruju Karlu (prezime mu znate) koji u svojim djelima tvrdi kako je „razvoj gospodarskih odnosa preduvjet razvoju društvenih.