Kada već moramo imati gazdu, neka barem bude pametan i moćan kako bi od drumskih razbojnika zaštitio nas i obitelji. Naime, zemlja koja svome narodu nije u stanju osigurati pravnu zaštitu, mir i stvaralački ambijent, nije država nego hajdučija.
ONI koji kažu kao su kapitalizam i demokracija najbolje što
je čovjek izmislio, uglavnom, sami su kapitalisti ili njihovi podanici, odnosno
politički su i vjerski lideri ili njihovi glasnogovornici.
Oni, pak, koji kažu kako u kapitalizmu i demokraciji svi
imaju iste šanse, besramno lažu jer upravo je obrnuto i upravo zbog toga oboje
opstaje - i kapitalizam i pseudodemokracija.
Zahvaljujući 'tom i takvom' (kako bi kazao Franjo Tuđman) političkom sustavu, privilegirani
Zagreb akumulirao je gospodarsku, prosvjetnu, kulturnu, sportsku i svaku drugu
moć u Hrvatskoj. Dapače, bez odluke Zagreba, na primjer, Slavonski Brod ne može povlačiti novac iz fondova koje je izmislila Europska unija kako bi kontrolirala
(ne)ravnomjeran razvoj kontinenta.
Što god bismo željeli tražiti od glavnog grada Beograda,
pardon Brisela (hrv. Bruxelles), prvo moramo u Zagreb na
'carinjenje' zahtjeva ili tužbe. Naime, tek kad neefikasna metropolistička birokracija, kroz svoje duge prste, propusti predmet on može dalje u Europu.
Nema tog projekta, plana, ideje… iz
Slavonskog Broda koja smije biti 'poslana' u Brisel, a da na pošiljki ne piše 'via
Zagreb'. U Zagrebu se raspoređuje 96 posto hrvatskog društvenog proizvoda i 100
posto sredstava iz fondova Europske unije.

Mada narodna poslovica: "Tko med vrca
prste liže" govori o ljudima koji bez dopuštenja vlasnika uzimaju mali dio
njegove imovine, u slučaju upravljanja hrvatskim društvenim proizvodom,
Zagreb je vlasnicima tog dobra dopustio lizati prste, a sam proizvod prigrabio
je sebi. Iz zemlje i Europe.
Zahvaljujući službi za odnose s javnošću Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije, bili smo u mogućnosti izraditi
tablicu iz koje je vidljivo koja je hrvatska županija i koliko povukla sredstava
iz EU fondova. U mogućnosti smo pokazati dio rezultata blagodati hrvatske pseudodemokracije
u kojoj, jelte, svi imamo jednake šanse.
Mada bi svaka iole kršćanska, demokratska,
pravna i socijalno osjetljiva država svojim politikama pokušala ispraviti
četvrtstoljetni neravnomjeran razvoj zemlje uzrokovan nametnutim ratom, samovoljnom
deindustrijalizacijom i perverznom privatizacijom društvenog vlasništva, na
način da nerazvijenije i siromašnije krajeve pozitivno diskriminira, hrvatska metropola
čini obrnuto - siromašnima uzima med te im tek prste dopušta lizati.
Navodno, u Zagrebu živi 802 338 hrvatskih
građana dok Brodsko posavska županija - između ostalog i zbog toga što su u Zagrebu
i 'Minkenu' šanse malo jednakije - ima tek 158 575 pučana. Iako je društveni
proizvod Zagreba 16
puta veći od onog u Brodsko-posavskoj županiji, metropolisti se nimalo
libili nisu iz EU fondova povući 2,5 puta više sredstava po glavi stanovnika u
odnosu na jednu od najsiromašnijih hrvatskih županija.
Onima koji bi se propeli na
zadnje noge i zarzali kako svi imamo iste šanse te da Zagreb nije kriv Brodsko-posavskoj
županiji što je povukla tako malo sredstava iz EU fondova, treba reći - vratite
nam neravnopravnost u kojoj Brodsko-posavska županija neće biti moneta za potkusurivanje
nerazumno egoistične koalicije lokalnih i državnih političkih i vjerskih elita.
Vratite društveni status zajednice kojeg ste nam ukrali centralizirajući svu
pamet, sredstva i moć u metropolu kako biste izgradili etatističku aždaju goru
od bečke i beogradske. Goru, jer je naša.
Vratite ljudima barem onoliko upravljačkih prava i sredstava od poreza i doprinosa koliko ih ima lokalna samouprava u Europi! Jeste li slijepi i glupi - ili slijepo i glupo gramzivi - kad ne vidite da vam aktualni sustav upravljanja zemljom nije blagoslovljen od naroda koji iz nje seli. Vjerojatno, većina ljudi misli - kada već moramo imati gazdu, neka barem bude pametan i moćan kako bi od drumskih razbojnika i sofisticiranih hajduka zaštitio nas i obitelji. Naime, zemlja koja svome narodu nije u stanju osigurati pravnu zaštitu, mir i stvaralački ambijent, nije država nego hajdučija.