Kuća Radosavljević(Foto: Grad Slavonski Brod)

Mada još od davnine vrijedi načelo da 'ono što je od početka nevaljano, protekom vremena ne može postati valjano', ipak su oduvijek postojale i iznimke.

HOTEL SAVUS, koji svojim izgledom dominira 'najljepšim hrvatskim kontinentalnim trgom', od 1992. do 2001. godine projektirao je zagrebački arhitekt Branko Silađin. Želeći se upoznati s osnovnim arhitektonskim karakteristikama objekta i njegovoj uklopljenosti u prostor, zamolio sam dvojicu brodskih arhitekta neka mi iznesu svoje dojmove. Dakle, želio sam biti stručno brifiran prije nego pristupim obradi ove teme. Mada nisam baš sve razumio, ono što mi je ostalo kao njihovo dominantno mišljenje moglo bi se svesti u nekoliko prostih i svima razumljivih rečenica.

Parafraziram ih. Postoje dva načina kako se pristupa izgradnji ovakvih objekata u zadanom prostoru: 'uklapanje' i 'kontrast'. Oba pristupa su arhitektonski legitimna i jednako vrijedna. Osim kad postoje stroge konzervatorske smjernice za projektiranje - kao u ovom slučaju. Projektirajući Hotel Savus, arhitekt Silađin nije se trudio biti previše poseban te ekstremno odstupiti u „ambijentalnoj cjelini". Dapače, želio je biti uravnotežen između starog i modernističkog, jer, za radikalniji arhitektonski iskorak potreban je hrabriji autorski pristup koji sobom nosi moguće kontroverze i, uglavnom, izaziva rasprave kako unutar struke tako i u javnosti. Dakako, manje ako je arhitekt neprikosnoveni autoritet za kolege i zajednicu u kojoj stvara.

Neovisno o tome koji pristup projektiranju arhitekt izabere, uvjet bez kojeg ne može povući prvu crtu za idejno rješenje jest poštivanje zadanih okvira određenih, u ovom slučaju, Provedbenim urbanističkim planom 'Šetalište braće Radić' kojeg je, za naručitelja Općinu Slavonski Brod, u prosincu 1989. godine, izradio Urbanistički institut iz Zagreba.

Dakako, obvezno je poštivanje i drugih pozitivnih propisa u vezi s njim, a jedan od najvažnijih je svakako Konzervatorsko-urbanistička studija s programom obnove i uređenja Trga Ivane Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu, kojeg je 1997. godine izradio Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba, a potpisali su je: dr. Ivanka Reberski, Zlatko Uzelac prof.pov.umj., mr. Davorin Stepinac, dipl.ing.arh., dr. Olga Maruševski, Ratko Vučetić, prof.pov.umj., Ivana Haničar, dipl.ing.arh. i Goran Jukić, dipl.ing.arh.

Dakle, da bi neki objekt bio stručno i zakonito izgrađen nužno je poštivati struku te njezina statuirana pravila ponašanja u vremenu i prostoru. Za potrebe ovog članka, pokušali smo saznati u kojoj mjeri su poštivani zadani gabariti djelovanja tijekom postupka izgradnje Hotela Savus, odnosno, u kojoj mjeri su poštivani pravila struke i norme u zajednici, a u kojoj mjeri je objekt posljedica (i) suspektnog djelovanja pojedinih ovlaštenika.

Nakon dužeg istraživanja ustanovili smo kako su tijekom procesa „gradnje" Hotela Savus, dakle tijekom „projektiranja i građenja građevine te stručnog nadzora", ovlašteni državni službenici, u najmanje pet slučajeva, ozbiljno kršili propisane parametre za postupanje.

Evo što smo utvrdili:

Sveto pismo za konzervatore

S ciljem da na „ugaonom prostoru od 229 metara četvornih u strogom centru Slavonskog Broda, a prema urbanističkim i konzervatorskim uvjetima, izgrade stambeno-poslovni objekt", u ime vlasnika parcele, direktor Đuro Đaković  Inženjering d.d., Ivan Simeon, ing stroj., 11. prosinca 1991. godine, uputio je najmanje pet poziva projektnim kućama u Zagrebu s molbom neka mu dostave „ponudu za izradu Idejnog rješenje stambeno-poslovnog objekta Starčevićeva 2. u Slavonskom Brodu".

Pet i pol godina kasnije, 17. lipnja 1997., Urbanistička komisija Brodsko-posavske županije u sastavu: Mato Mrković, dipl.ing.arh., Jesenka Miškiv, prof. i Željka Perković, dipl.ing.arh. - tijekom ocjenjivanja Idejnog rješenja iz zahtjeva za izdavanjem Lokacijske dozvole za izgradnju stambeno-poslovne građevine u Slavonskom Brodu u Ulici Ante Starčevića br. 2, investitora Đuro Đaković Inženjering - svoju konačnu odluku morala je donijeti sukladno tzv. kogentnom pravu (lat. iuscogens - prisilno pravo; pravila koja imaju prisilan značaj, tj. obvezuju pravne subjekte da ih se bezuvjetno pridržavaju).

Tog dana, nitko od sudionika u radu tog tijela nije postupio protivno 'prisilnoj normi' situiranoj u Provedbenom urbanističkom planu za kč.br. 3642/1 - koja 'zapovijeda' kako se na predmetnoj čestici mora graditi objekt, isključivo, „stambeno-poslovnog sadržaja".

A, što se podrazumijeva pod „stambeno-poslovni sadržaj" te na koji način se on razlikuje od „poslovnog sadržaja", navedeno je u Odluci Skupštine Općine Slavonski Brod o donošenju Provedbenog urbanističkog plana 'Šetalište braće Radić', objavljenoj 1989. godine u Službenom vjesniku br. 1. (u prilogu).

Dapače, tada revnosna, zaposlenica Grada Slavonskog Borda i njegova predstavnica u županijskoj Urbanističkoj komisiji, Željka Perković, zapisnički je konstatirala kako je „stav Grada sačuvati gradsku jezgru kao jedinstvenu ambijentalnu cjelinu", a potom je Komisija zaključila kako će se „o ovom predmetu očitovati kada Institut povijesti i umjetnosti iz Zagreba… izradi prijedlog općih konzervatorsko-urbanističkih smjernica za ovu lokaciju…".

Od stručnjaka tako željno očekivana 'Konzervatorsko-urbanistička studija s programom obnove i uređenja Trga Ivane Brlić Mažuranić', a na koju se izrijekom pozivala Željka Perković, izrađena je pet mjeseci kasnije, u prosincu 1997. godine. Zbog ekspertne snage institucije i autora koji su Studiju izradili te moći argumenata koje ona sadrži, za struku i investitore, taj dokument postao je 'sveto pismo' obnove središnjeg slavonskobrodskog trga.

Za parcelu i objekt koje opserviramo, bivša kuća Radosavljević, alias Hotel Savus, „Prijedlog konzervatorsko-urbanističkih smjernica" glasi: „Obnova kuće u njenom izvornom izgledu od presudnog je značaja za vraćanje ambijentalne cjelovitosti Trga na njegovom najvažnijem dijelu, na spoju sa Starčevićevom ulicom, za povratak izgubljene ravnoteže u povezivanju jugoistočne strane Trga (narušene izgradnjom modernističke stambene višekatnice) s njegovim preostalim povijesnim arhitektonskim okvirom te za obnovu narušenog ambijenta početka Starčevićeve ulice. Kuću je potrebno obnoviti na konzervatorski način, tj. sa svim detaljima koji se mogu obnoviti prema podacima koje pružaju očuvane fotografije, za što je potrebno pristupiti izradi izvedbenog projekta".

ĐĐ Inženjering je odustao od gradnje i zemljište prodao ĐĐ Stanu

Zahvaljujući poznatoj ekspeditivnosti hrvatske administracije i pravosuđa, tri godine kasnije, na zahtjev Ureda za prostorno uređenje Brodsko-posavske županije koji je provodio postupak ishođenja građevinske dozvole za izgradnju 'predmetne' „stambeno-poslovne građevine", 14. siječnja 2000. očitovali su se (i) stanari susjedne zgrade u Starčevićevoj ulici, izjavljujući kako: „Ne dozvoljavaju izgradnju Hotela ili bilo kakve druge zgrade na prostoru ispred ulaza u (njihovu op.a.) zgradu", navodeći šest razloga koji su uzrokovali takav stav.

Je li negodovanje susjeda ili nešto drugo motiviralo vlasnika jednog od najskupljih hrvatskih  'parkića' da, devet godina nakon početne inicijative, odustane od daljnjeg procesa ishođenja građevinske dozvole za izgradnju „stambeno-poslovnog" objekta, uglavnom, Đuro Đaković Inženjering je 15. prosinca 2000. u Posavskoj Hrvatskoj oglasio prodaju „dvorišta na Trgu Ivane Brlić Mažuranić ukupne površine 229 metara četvornih na k.o. Slavonski Bord, k.č.broj: 3642/1. Početna cijena za prodaju nekretnine (bila) je 120,00 DEM po metru četvornom, plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja."

Trinaest dana poslije objave natječaja, 28. siječnja 2000., 'Đuro Đaković Inženjering' zastupan po Pavi Ančiću, dipl.inž. kao prodavatelju i 'Đuro Đaković Stan' zastupan po direktoru Antun Bogoviću, inž. kao kupcu, sklopili su Kupoprodajni ugovor iz kojeg je vidljivo kako je 'Stan' od 'Inženjeringa' predmetnu parcelu kupio po cijeni od 83.990,00 DEM, odnosno za 366,77 DEM po metru četvornom.

Privatni investitor nema vremena na pretek

Manirom dobrog gospodara, u ime „vlasnika nekretnine" odnosno 'predmetnog' zemljišta, direktor Stana d.o.o., Antun Bogović, inž.građ., 14, lipnja 2001., gradonačelnika Grada Slavonskog Broda, Jozu Metera, dr.med., moli „suglasnost za daljnje projektiranje i izgradnju objekta, uvažavajući djelomično odstupanje koje u naravi ne čini nikakvu štetu…".

Suprotno uobičajenoj hrvatskoj birokratskoj praksi, munjevito, 3. srpnja iste godine, stručni suradnik za prostorno uređenje Grada, Irfan Hasić, dipl.ing.arh., piše „Stručno mišljenje - očitovanje po zahtjevu ĐĐ Stan d.o.o.", u kojem između ostalog ističe: „(…) kod Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Osijeku, investitor je ishodio Posebne uvjete zaštite nepokretnog kulturnog dobra… kojim je rečeno da se može pristupiti izradi glavnog projekta prema dostavljenom Idejnom rješenju stambeno-poslovne građevine… autora Branka Silađina, iz veljače 1992. godine." 

Vjerojatno nakon godišnjih odmora, 17. rujna 2001., kolegica Irfana Hasića, stručna suradnica u istom Upravnom odjelu Grada, Željka Perković, dipl.ing.arh., zajedno sa zamjenikom gradonačelnika, inženjerom Markom Marićem, supotpisala je Prijedlog suglasnosti za daljnje projektiranje i izgradnju stambeno-poslovne građevine na kč.br. 3642 u Slavonskom Bordu. Taj Prijedlog, upućen Gradskom poglavarstvu na konačno odlučivanje, sadržavao je supstrat Hasićeva „stručnog mišljenja-očitovanja". Predložili su Gradskom poglavarstvu neka izda suglasnost za izradu glavnog projekta i izgradnju stambeno-poslovne građevine, jer je „investitor ishodio kod Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Osijeku, 'Posebne uvjete zaštite nepokretnog kulturnog dobra'". Kad i tko je donio odluku kako Grada više ne želi "sačuvati gradsku jezgru kao jedinstvenu ambijentalnu cjelinu", Željka Perković nije navela. Dakle, odluku je donijela na svoju ruku, a Marić je podržao iz njemu znanih razloga.

Dva dana nakon Perković-Marićeva Prijedloga, a sukladno njemu, 21. rujna 2001., Gradsko poglavarstvo Grada Slavonskog Broda donijelo je, a gradonačelnik Jozo Meter, dr.med. potpisao, Zaključak kojim „daje suglasnost za izradu glavnog projekta izgradnje stambeno-poslovne građevine…".

Tko je sve pogriješio 'u koracima'

U ovoj fazi razvoja događaja, zakazale su odgovorne osobe koje se zovu:

Prvo. Branko Silađin - jer se usudio projektirati objekt suprotno važećim prostorno-planskim dokumentima Grada i članka 47. Zakona o gradnji te Pravilnika o sadržaju izjave projektanta o usklađenosti glavnog odnosno idejnog projekta s odredbama posebnih zakona i drugih propisa.

Drugo. Željka Perković, dipl.ing.arh. - jer je ignorirala, od njezina poslodavca Grada Slavonskog Broda naručenu i 165.000,00 kn plaćenu, Konzervatorsko-urbanističku studiju, na koju se prije četiri godine pozivala;

Treće. Irfan Hasić i Đuro Delač, dipl.inž.građ. kao stručnjaci te Marko Marić kao dužnosnik - jer su, iz njima poznatih razloga, suprotno odredbama važećih prostorno-provedbenih planova, Poglavarstvu predlagali donošenje (i) protuzakonitog akta.

Četvrto. Mada su ignorirali od sebe obrazovanije, pametnije i u hijerarhiji uprave 'nadređene' institucije, ustanove i ljude u njima, postupanje netom nabrojanih individua nije ni približno velika svinjarija kakvu je ustrajno činila Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Osijeku, svojim preziranjem pozitivnih propisa i, suprotno njima, izdavanjem „Posebnih uvjeta zaštite nepokretnog kulturnog blaga" kojima, ustvari, nisu štitili opće dobro, za što su plaćeni, nego pojedinačni interes - potaknuti tek njima poznatim motivima.

Spektakularno bahat činovnički postupak, 3. prosinca 2001. demonstrirao je pročelnik Konzervatorskog odjela u Osijeku, Zvonko Bojčić, prof., na način da je - praveći se potpuno nemušt - suprotno svim tadašnjim važećim dokumentima, iznebuha, umjesto za stambeno-poslovnu građevinu, izdao „Prethodno odobrenje za izgradnju hotela na k.č.br. 3642/1, k.o. Sl. Brod, prema glavnom projektu od T.D.:108-05/01, od rujna 2001. g. koji je izradio Projektant Brod d.o.o. Sl. Brod", mada je u pitanju bila „zona najstrože zaštite". (sic!) Prethodno odobrenje za izgradnju, od strane Konzervatorskog odjela, moguće je ishoditi  samo ukoliko je glavni projekt izrađen u skladu s prethodno izrađenim idejnim projektom, te bez ikakvih odstupanja  u odnosu na već izdane Posebne uvjete istog Odjela. Kako pročelnik Bojčić nije sam sebe poslušao, tako je i stambeno poslovna zgrada moga postati hotel.

Od suspektnog pročelnika Bojčića dobivenu „Prethodnu suglasnost", dva dana kasnije, 5. prosinca, inženjer Bogović je, kao jedan od temeljnih dokumenata bez kojeg bi projekt bio obustavljen, priložio Zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole.

Onaj dvojac bez kormilara, Perković - Marić, koji je već izgubio poslovno-karakternu nevinost tijekom predlaganja Poglavarstvu Grada neka izda „suglasnosti za daljnje projektiranje i izgradnju stambeno-poslovne građevine" suprotno prostorno-planskim i konzervatorsko-zaštitnim dokumentima, već rutinski, dva dana od zaprimanja zahtjeva, 17. prosinca 2001., daju svoje mišljenje kako se Stanu d.o.o. „može izdati građevinska dozvola za izgradnju" - pazi sad - „građevine hotela na k.č.br. 3642/1, k.o. Slav. Brod".

Peto. Usklađenost s pozitivnim zakonima i drugim propisima svih priloga „javno-pravnih tijela" koji sudjeluju u izradi dokumentacije za gradnju građevine, provjerava zadnji ovlaštenik u lancu, onaj koji izdaje Građevinsku dozvolu. U ovom slučaju bila je to pročelnica Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove graditeljstvo i zaštitu okoliša Brodsko-posavske županije Dunja Magaš, dipl.ing.građ., koja je dozvolu izdala suprotno odredbama važećeg Provedbenog urbanističkog plana i Konzervatorsko-urbanistička studija s programom obnove i uređenja Trga Ivane Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu. Osim toga, navodno "nagrađeno", Idejno rješenje Branka Silađina" na koje se gospođa Magaš poziva u građevinskoj dozvoli, nije posljedica "natječaja kojeg je prove Grad Slavonski Bord u veljači 1992. god." - jer tada nije postojao "grad Slavonski Bord" - nego upita ĐĐŠ Inženjeringa, niti to idejno rješenje odgovara onome što je izgrađeno. Naime u idejnom rješenju stoji kako će biti izgrađen objekt za 'stambeno poslovne namjene' s više trgovina, ureda i par stanova, a ne objekt za poslovne namjene odnosno hotel. 

Na upit SBplus-a: 'Zbog čega je izdala građevinsku dozvolu za Hotel Savus suprotno odredbama PUP-a i Konzervatorsko-urbanističke studije?', gospođa Magaš je kazala: „Građevinsku dozvolu izdala sam sukladno važećem Provedbenom urbanističkom planu, a dokaz tomu je činjenica da je, nakon žalbe, drugostupanjsko tijelo potvrdilo njezinu ispravnost. Osim toga, izdavatelj dozvole obvezan je respektirati „Prethodnu suglasnost na glavni projekt" svih javno-pravnih tijela, dakle i onu od Konzervatorskog odjela u Osijeku.

U čemu su griješili ovlaštenici

A koja je razlika između „stambeno-poslovne građevine" (što hotel nije) i „poslovne građevine"(što hotel jest) vidljivo je iz priloženog isječka Odluke o donošenju Provedbenog urbanističkog plana 'Šetalište braće Radić' u Slavonskom Brodu.

Tri dana nakon što su 'glavni i odgovorni' za tu oblast u Gradu potpisali svoju suglasnost, pristojni birokrat, Đuro Delač, kao pročelnik Upravnog odjela za komunalni sustav, izdao je Rješenje kojim je „naložio 'Đuro Đaković' - Stan d.o.o. (…) koji će graditi poslovnu Po+P+2+Pk - hotel - građevinu… neka uplati komunalni doprinos u iznosu od 119.494,77 kn.

Po izmirenju svih materijalnih obveza prema Gradu, konačno, Stan d.o.o. kao investitor mogao je Uredu državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji uputiti Zahtjev za izdavanje građevinske dozvole „za izgradnju HOTELA smještenog na uglu Trga I. B. Mažuranić i Starčevićeve ulice u Slavonskom Brodu", koju su zatražili 5. prosinca 2001. godine.

Deset godina poslije prvog koraka kojeg je napravio Đuro Đaković Inženjering - tražeći idejno rješenje za „stambeno-poslovnu građevinu" koju je namjeravao graditi na parceli od 229 m2 na središnjem gradskom trgu i dvije godine od kada je novi vlasnik parcele postao Đuro Đaković Stan d.o.o. - konačno, investitor je u ruke dobio Građevinsku dozvolu kojom se „dozvoljava izgradnja hotela na zemljištu k.č.br. 3642/1…".

Kako ovlaštenik 'carini' investitora

Ako ste, vjerojatno kao i investitor, pomislili da je 'križnom putu' kroz 'institucije sustava' konačno došao kraj te kako je tad bilo moguće početi s izgradnjom hotela kao 'stambeno-poslovne građevine (sic!), grdno ste se prevarili. Naime, rijetki su projekti u Hrvatskoj realizirani bez njihova (izvan)institucionalnog 'carinjenja'.

Naime, štiteći svoja stvarna i/ili stečena prava, prvi susjed 'parkića', tvrtka Bayern export import d.o.o., 12. veljače 2002., uložila je Žalbu na „građevnu dozvolu Klasa: UP/I-361-03/01/53" te Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja predložila neka je „poništi".

Svojim „Očitovanjem na žalbu" susjeda, Đuro Đaković Stan d.o.o. specificirao je razloge zbog kojih drži kako je „uloženi prigovor samo namjerno odugovlačenje i odlaganje izgradnje objekta koji će svojim izgledom uljepšati gradsko središte…".

Međutim, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, svojim Rješenjem od 28. ožujka 2002., „poništilo je građevnu dozvolu i izreku Rješenja: dozvoljava se Đuri Đaković Stan d.o.o. izgradnja hotela na zemljištu k.č.br.: 3642/1…".

U obrazloženju svog Rješenja, između ostalog, viša upravna savjetnica Biserka Matoš dipl. pravnik, navodi kako je „… sastavni dio predmetne građevne dozvole, Izvod iz Provedbenog urbanističkog plana, nejasno kopiran, a legenda ne prati u potpunosti grafički prilog". Zbog toga, „nadleštvo nije moglo iščitati sve potrebne parametre buduće izgradnje hotela". U nastavku obrazloženja gospođa Matoš konstatira kako je Provedbeni urbanistički plan objavljen u Službenom vjesniku Općine Slavonski Brod br. 1/90 te da je „važeći".

Dakle, Biserka Matoš nije poništila građevinsku dozvolu zbog toga što je izdana suprotno odredbama „važećeg Provedbenog urbanističkog plana" i suprotno odredbama Konzervatorsko-urbanističke studije s programom obnove i uređenja Trga Ivane Brlić Mažuranić", nego zbog toga što je „Izvod iz Provedbenog urbanističkog plana, nejasno kopiran…" (sic!)

Na taj način, gospođa Matoš je poznatim birokratskim manevrom - s pucnjem u prazno - udovoljila objema stranama: žalitelju i investitoru, kojem se nakon ispravka banalnog propusta može opet izdati  građevinska dozvola. I bi tako.

Usuglašavanje stavova struke i ovlaštenika

Dvadeset dana nakon naputka koje je „prvostupanjskom tijelu" Uredu za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove graditeljstvo i zaštitu okoliša Brodsko-posavske županije, u svome Rješenju navela gospođa Matoš i nakon što je, čini se, pogledan čistiji izvornik plana, pročelnica tog županijskog Odjela, Dunja Magaš, dipl.ing.građ., 17. travnja 2002., Đuri Đaković Stan d.o.o. izdala je novu Građevnu dozvolu.

Isti dan, 17. travnja 2002., Bayern export import d.o.o. žalio se Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja u Zagrebu i na drugu Građevinsku dozvolu, međutim, ovaj put, viša upravna savjetnica u tom ministarstvu - ista ona gospođa koja je prvi put uvažila Žalbu, ovaj put odbija žalitelje s njihovim zahtjevom.

Dakle, nadležni i odgovorni za zakonito provođenje postupka ishođenja Građevinske dozvole: Branko Silađin, dipl.ing.arh.,Irfan Hasić, dipl.ing.arh., Đuro Delač, dipl.inž.građ., Željka Perković, dipl.ing.arh., Marko Marić, inž., Dunja Magaš, dipl.ing.građ., Biserka Matoš, dipl. pravnik i drugi - iz njima znanih razloga - svoje postupanje oportunistički su sinkronizirali s ludo hrabrim postupkom izvjesnog Zvonka Bojčića, prof., pročelnika Konzervatorskog odjela u Osijeku, kojeg je Država imenovala na tu dužnost s ciljem da, sukladno struci i pozitivnim propisima, čuva hrvatsku kulturnu baštinu, a koji, dakako iz njemu znanih razloga, to konjukturno radno mjestu nije koristio u korist općeg dobra nego, valorizirajući zahtjeve investitora u toj mjeri čudno da se usudio ignorirati čak i eksplicitne odredbe, za njegovo odlučivanje temeljnog dokumenta: važeću Konzervatorsko-urbanističku studija s programom obnove i uređenja Trga Ivane Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu.

Onu Studiju koju je 1997. godine izradio Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba, a potpisali je meritorni stručni ljudi. 

Onu Studiju na koju se 1997. pozivala, tada revnosna, stručna suradnica u Odjelu za prostorno uređenje Grada Slavonskog Broda, a od 2006. godine Pročelnica Konzervatorskog odjela u Slavonskom Brodu, Željka Perković, dipl. ing. arh., iz njoj poznatih razloga, počela je ignorirati vlastiti 'molitvenik' kad je njegov sadržaj trebala primjenjivati. Drugim riječima, službenica koju je kasnije Država angažirala s ciljem da štiti kulturnu baštinu na području Brodsko-posavske županije, prezrela je elementarnu zadaću koje se trebala držati kao Papa Svetog pisma - ako ne zbog ljubavi prema zemlji, onda zbog visoke plaće koju prima kao ekspert i zaštitnik kulturnog blaga od njegova prostitucijskog podvođenja.

Investitor je postupao ispravno, ali ovlaštenici nisu

Investitoru, vlasniku građevine Stanu d.o.o. (Antunu Bogoviću), nitko ništa zamjeriti ne može jer je on radio isključivo svoj posao. I to uspješno. S ciljem da oplodi novac - što je temeljna zadaća svakog kapitalista - Bogović se trudio u što kraćem vremenu, za što manje novca, izgraditi što veći i ljepši hotel s ciljem njegove što kraće otplate i što duže zarade. Sve birokratske prepreke koje su mu stajale na putu ostvarenja plana, rješavao je u skladu s pravilima koja vrijede (i) na ovom političko-pravosudnom prostoru. Ništa silom učinio nije. Za svaki korak u postupanju dobio je suglasnost struke i nadležnih državnih tijela.

Ono, pak, što se zamjeriti treba, jest način na koji su postupali državni i gradski ovlaštenici odnoseći se s prezirom prema pozitivnim zakonima, propisima, struci i svome poslodavcu - građanima, poreznim obveznicima.

Prvo. Budući da je Hotel koristan za Slavonski Brod, zbog čega nisu na vrijeme promijenili Provedbeni urbanistički plan te investitoru dopustili da legalno, umjesto „stambeno-poslovne građevine" (što hotel nije) gradi „poslovnu građevinu" (što hotel jest)? Nije vrag da to nisu činili kako bi investitoru mogli slati poruku da 'gradit može i mimo Provedbenog urbanističkog plana' - ako ih on potakne na 'slobodnije tumačenje' obvezujućih akata.

Drugo. Budući da je, po mišljenju velikog broja građana, Hotel lijep objekt koji svojom vanjštinom oplemenjuje jedan od identitetski najvrjednijih dijelova grada, zbog čega ovlašteni zaštitari kulturne baštine Grada (primarno Željka Perković kao Brođanka i zaposlenica Grada, a potom i Zvonko Bojčić kao ovlašteni državni ekspert) nisu pokrenuli postupak izmjene Konzervatorsko-urbanističke studije s programom obnove i uređenja Trga Ivane Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu, kojeg je 1997. godine izradio Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba? Moguće zbog toga što su Željka Perković i Zvonko Bojčić stručno nedorasli autoritetima koji su potpisali Studiju i opasnosti da od njih budu žigosani kao službenici 'opasnih namjera'.

I na samome kraju: Čemu sad ovaj članak o Hotelu Savus, kad je cijeli postupak njegove izgradnje odavno završen, a objekt je u funkciji svih Brođana i putnika namjernika? Pitat će to puno njih koji izdrže do kraja čitati. Dakako, članak nema cilj problematizirati rad Hotela, dapače, neka mu je sa srećom. Sadržaj ovog priloga tek je jedna od kockica u mozaiku zbivanja koji prkosno demonstriraju namjerno nestručne i protuzakonite konzervatorske poduhvate Zvonka Bojčića i Željke Perković, koji se superiorno odnose prema okruženju na štetu opće urbane kulture i poslovne klime u zajednici.

A hoće li praksa biti nastavljena? Dakako da hoće, jer pripadnici hrvatskog političko-pravnog establišmenta koji, bi je trebali prekidati te njezinu revitalizaciju sprečavati, svojim (ne)postupanjem generiraju takvu praksu.