Kuća Radosavljević(Foto: Grad Slavonski Brod)
Mada još od davnine vrijedi načelo da 'ono što je od početka nevaljano, protekom vremena ne može postati valjano', ipak su oduvijek postojale i iznimke.
HOTEL SAVUS, koji svojim izgledom dominira 'najljepšim hrvatskim kontinentalnim
trgom', od 1992. do 2001. godine projektirao je zagrebački arhitekt Branko Silađin. Želeći se upoznati s osnovnim arhitektonskim
karakteristikama objekta i njegovoj uklopljenosti u prostor, zamolio sam
dvojicu brodskih arhitekta neka mi iznesu svoje dojmove. Dakle, želio sam biti
stručno brifiran prije nego pristupim obradi ove teme. Mada nisam baš sve razumio,
ono što mi je ostalo kao njihovo dominantno mišljenje moglo bi se svesti u
nekoliko prostih i svima razumljivih rečenica.
Parafraziram
ih. Postoje dva načina kako se pristupa izgradnji ovakvih objekata u zadanom prostoru:
'uklapanje' i 'kontrast'. Oba pristupa su arhitektonski legitimna i jednako
vrijedna. Osim kad postoje stroge konzervatorske smjernice za projektiranje - kao u ovom slučaju. Projektirajući Hotel Savus, arhitekt Silađin nije se trudio biti previše
poseban te ekstremno odstupiti u „ambijentalnoj cjelini". Dapače, želio je biti
uravnotežen između starog i modernističkog, jer, za radikalniji arhitektonski
iskorak potreban je hrabriji autorski pristup koji sobom nosi moguće kontroverze
i, uglavnom, izaziva rasprave kako unutar struke tako i u javnosti. Dakako,
manje ako je arhitekt neprikosnoveni autoritet za kolege i zajednicu u kojoj
stvara.
Neovisno o tome koji
pristup projektiranju arhitekt izabere, uvjet bez kojeg ne može povući prvu
crtu za idejno rješenje jest poštivanje zadanih okvira određenih, u ovom
slučaju, Provedbenim urbanističkim planom 'Šetalište braće Radić' kojeg je, za naručitelja Općinu Slavonski Brod, u
prosincu 1989. godine, izradio Urbanistički
institut iz Zagreba.
Dakako, obvezno je
poštivanje i drugih pozitivnih propisa u vezi s njim, a jedan od najvažnijih je
svakako Konzervatorsko-urbanistička
studija s programom obnove i uređenja Trga Ivane Brlić Mažuranić u
Slavonskom Brodu, kojeg je 1997. godine izradio Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba, a potpisali su je: dr. Ivanka Reberski, Zlatko Uzelac
prof.pov.umj., mr. Davorin Stepinac, dipl.ing.arh., dr. Olga Maruševski, Ratko
Vučetić, prof.pov.umj., Ivana Haničar, dipl.ing.arh. i Goran Jukić, dipl.ing.arh.
Dakle,
da bi neki objekt bio stručno i zakonito izgrađen nužno je poštivati struku te
njezina statuirana pravila ponašanja u vremenu i prostoru. Za potrebe ovog
članka, pokušali smo saznati u kojoj mjeri su poštivani zadani gabariti
djelovanja tijekom postupka izgradnje Hotela Savus, odnosno, u kojoj mjeri su
poštivani pravila struke i norme u zajednici, a u kojoj mjeri je objekt
posljedica (i) suspektnog djelovanja pojedinih ovlaštenika.
Nakon
dužeg istraživanja ustanovili smo kako su tijekom procesa „gradnje" Hotela
Savus, dakle tijekom „projektiranja i građenja građevine te stručnog nadzora",
ovlašteni državni službenici, u najmanje pet slučajeva, ozbiljno kršili
propisane parametre za postupanje.
Evo
što smo utvrdili:
Sveto pismo za konzervatore
S ciljem da na „ugaonom
prostoru od 229 metara četvornih u strogom centru Slavonskog Broda, a prema urbanističkim i konzervatorskim
uvjetima, izgrade stambeno-poslovni objekt",
u ime vlasnika parcele, direktor Đuro Đaković Inženjering d.d., Ivan Simeon, ing stroj., 11. prosinca 1991. godine, uputio je
najmanje pet poziva projektnim kućama u Zagrebu s molbom neka mu dostave „ponudu za
izradu Idejnog rješenje stambeno-poslovnog objekta Starčevićeva 2. u Slavonskom Brodu".
Pet i pol godina kasnije, 17. lipnja 1997., Urbanistička komisija
Brodsko-posavske županije u sastavu: Mato
Mrković, dipl.ing.arh., Jesenka Miškiv, prof. i Željka Perković, dipl.ing.arh. - tijekom ocjenjivanja Idejnog
rješenja iz zahtjeva za izdavanjem Lokacijske dozvole za izgradnju stambeno-poslovne građevine u
Slavonskom Brodu u Ulici Ante Starčevića br. 2, investitora Đuro Đaković
Inženjering - svoju konačnu odluku morala je donijeti sukladno tzv. kogentnom pravu (lat. iuscogens - prisilno pravo; pravila koja imaju prisilan značaj, tj.
obvezuju pravne subjekte da ih se bezuvjetno pridržavaju).
Tog dana,
nitko od sudionika u radu tog tijela nije postupio protivno 'prisilnoj normi'
situiranoj u Provedbenom urbanističkom planu za kč.br. 3642/1 - koja 'zapovijeda'
kako se na predmetnoj čestici mora graditi objekt, isključivo, „stambeno-poslovnog sadržaja".
A, što se
podrazumijeva pod „stambeno-poslovni
sadržaj" te na koji način se on razlikuje od „poslovnog sadržaja", navedeno je u Odluci Skupštine Općine
Slavonski Brod o donošenju Provedbenog urbanističkog plana 'Šetalište braće
Radić', objavljenoj 1989. godine u Službenom vjesniku br. 1. (u prilogu).
Dapače,
tada revnosna, zaposlenica Grada Slavonskog Borda i njegova predstavnica u
županijskoj Urbanističkoj komisiji, Željka Perković, zapisnički je konstatirala
kako je „stav Grada sačuvati gradsku
jezgru kao jedinstvenu ambijentalnu cjelinu", a potom je Komisija
zaključila kako će se „o ovom predmetu očitovati
kada Institut povijesti i umjetnosti iz Zagreba… izradi prijedlog općih
konzervatorsko-urbanističkih smjernica za ovu lokaciju…".
Od
stručnjaka tako željno očekivana 'Konzervatorsko-urbanistička
studija s programom obnove i uređenja Trga Ivane Brlić Mažuranić', a na koju se
izrijekom pozivala Željka Perković, izrađena je pet mjeseci kasnije, u prosincu 1997. godine. Zbog ekspertne snage institucije i autora
koji su Studiju izradili te moći argumenata koje ona sadrži, za struku i
investitore, taj dokument postao je 'sveto pismo' obnove središnjeg
slavonskobrodskog trga.
Za parcelu i objekt koje opserviramo, bivša kuća Radosavljević, alias Hotel Savus, „Prijedlog
konzervatorsko-urbanističkih smjernica" glasi: „Obnova kuće u njenom izvornom izgledu od presudnog je značaja za
vraćanje ambijentalne cjelovitosti Trga na njegovom najvažnijem dijelu, na
spoju sa Starčevićevom ulicom, za povratak izgubljene ravnoteže u povezivanju
jugoistočne strane Trga (narušene izgradnjom modernističke stambene
višekatnice) s njegovim preostalim povijesnim arhitektonskim okvirom te za
obnovu narušenog ambijenta početka Starčevićeve ulice. Kuću je potrebno
obnoviti na konzervatorski način, tj. sa svim detaljima koji se mogu obnoviti
prema podacima koje pružaju očuvane fotografije, za što je potrebno pristupiti
izradi izvedbenog projekta".
ĐĐ
Inženjering je odustao od gradnje i zemljište prodao ĐĐ Stanu
Zahvaljujući
poznatoj ekspeditivnosti hrvatske administracije i pravosuđa, tri godine
kasnije, na zahtjev Ureda za prostorno uređenje Brodsko-posavske županije koji
je provodio postupak ishođenja građevinske dozvole za izgradnju 'predmetne' „stambeno-poslovne građevine", 14. siječnja 2000. očitovali su se (i)
stanari susjedne zgrade u Starčevićevoj ulici, izjavljujući kako: „Ne dozvoljavaju izgradnju Hotela ili bilo
kakve druge zgrade na prostoru ispred ulaza u (njihovu op.a.) zgradu", navodeći
šest razloga koji su uzrokovali takav stav.
Je li
negodovanje susjeda ili nešto drugo motiviralo vlasnika jednog od najskupljih
hrvatskih 'parkića' da, devet godina
nakon početne inicijative, odustane od daljnjeg procesa ishođenja građevinske
dozvole za izgradnju „stambeno-poslovnog"
objekta, uglavnom, Đuro Đaković Inženjering je 15. prosinca 2000. u Posavskoj Hrvatskoj oglasio prodaju „dvorišta
na Trgu Ivane Brlić Mažuranić ukupne površine 229 metara četvornih na k.o. Slavonski
Bord, k.č.broj: 3642/1. Početna cijena za prodaju nekretnine (bila) je 120,00 DEM
po metru četvornom, plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja."
Trinaest
dana poslije objave natječaja, 28.
siječnja 2000., 'Đuro Đaković Inženjering' zastupan po Pavi Ančiću, dipl.inž. kao prodavatelju i 'Đuro Đaković Stan'
zastupan po direktoru Antun Bogoviću,
inž. kao kupcu, sklopili su Kupoprodajni ugovor iz kojeg je vidljivo kako
je 'Stan' od 'Inženjeringa' predmetnu parcelu kupio po cijeni od 83.990,00 DEM,
odnosno za 366,77 DEM po metru četvornom.
Privatni investitor nema vremena na pretek
Manirom
dobrog gospodara, u ime „vlasnika nekretnine" odnosno 'predmetnog' zemljišta,
direktor Stana d.o.o., Antun Bogović,
inž.građ., 14, lipnja 2001.,
gradonačelnika Grada Slavonskog Broda, Jozu
Metera, dr.med., moli „suglasnost za daljnje projektiranje i izgradnju
objekta, uvažavajući djelomično odstupanje koje u naravi ne čini nikakvu
štetu…".
Suprotno
uobičajenoj hrvatskoj birokratskoj praksi, munjevito, 3. srpnja iste godine, stručni suradnik za prostorno uređenje
Grada, Irfan Hasić, dipl.ing.arh.,
piše „Stručno mišljenje - očitovanje po zahtjevu ĐĐ Stan d.o.o.", u kojem
između ostalog ističe: „(…) kod Uprave za zaštitu kulturne baštine,
Konzervatorski odjel u Osijeku, investitor je ishodio Posebne uvjete zaštite nepokretnog kulturnog dobra… kojim je rečeno
da se može pristupiti izradi glavnog projekta prema dostavljenom Idejnom
rješenju stambeno-poslovne građevine…
autora Branka Silađina, iz veljače 1992. godine."
Vjerojatno
nakon godišnjih odmora, 17. rujna 2001.,
kolegica Irfana Hasića, stručna suradnica u istom Upravnom odjelu Grada, Željka
Perković, dipl.ing.arh., zajedno sa zamjenikom gradonačelnika, inženjerom Markom Marićem, supotpisala
je Prijedlog suglasnosti za daljnje projektiranje i izgradnju stambeno-poslovne građevine na kč.br.
3642 u Slavonskom Bordu. Taj Prijedlog, upućen Gradskom poglavarstvu na konačno
odlučivanje, sadržavao je supstrat Hasićeva „stručnog mišljenja-očitovanja". Predložili
su Gradskom poglavarstvu neka izda suglasnost za izradu glavnog projekta i
izgradnju stambeno-poslovne građevine,
jer je „investitor ishodio kod Uprave za zaštitu kulturne baštine,
Konzervatorski odjel u Osijeku, 'Posebne uvjete zaštite nepokretnog kulturnog
dobra'". Kad i tko je donio odluku kako Grada više ne želi "sačuvati gradsku jezgru kao jedinstvenu ambijentalnu cjelinu", Željka Perković nije navela. Dakle, odluku je donijela na svoju ruku, a Marić je podržao iz njemu znanih razloga.
Dva dana
nakon Perković-Marićeva Prijedloga, a sukladno njemu, 21. rujna 2001., Gradsko poglavarstvo Grada Slavonskog Broda
donijelo je, a gradonačelnik Jozo Meter, dr.med. potpisao, Zaključak kojim
„daje suglasnost za izradu glavnog projekta izgradnje stambeno-poslovne građevine…".
Tko je sve pogriješio 'u koracima'
U ovoj
fazi razvoja događaja, zakazale su odgovorne osobe koje se zovu:
Prvo. Branko
Silađin - jer se usudio projektirati objekt suprotno važećim prostorno-planskim
dokumentima Grada i članka 47. Zakona o gradnji te Pravilnika o sadržaju izjave projektanta o usklađenosti glavnog odnosno idejnog projekta s odredbama posebnih zakona i drugih propisa.
Drugo. Željka Perković, dipl.ing.arh. - jer je
ignorirala, od njezina poslodavca Grada Slavonskog Broda naručenu i 165.000,00 kn
plaćenu, Konzervatorsko-urbanističku studiju, na koju se prije četiri godine pozivala;
Treće. Irfan Hasić i Đuro Delač, dipl.inž.građ. kao stručnjaci te Marko Marić kao
dužnosnik - jer su, iz njima poznatih razloga, suprotno odredbama važećih
prostorno-provedbenih planova, Poglavarstvu predlagali donošenje (i)
protuzakonitog akta.
Četvrto. Mada su ignorirali od sebe
obrazovanije, pametnije i u hijerarhiji uprave 'nadređene' institucije,
ustanove i ljude u njima, postupanje netom nabrojanih individua nije ni
približno velika svinjarija kakvu je ustrajno činila Uprava za zaštitu kulturne
baštine, Konzervatorski odjel u Osijeku, svojim preziranjem pozitivnih propisa
i, suprotno njima, izdavanjem „Posebnih uvjeta zaštite nepokretnog kulturnog
blaga" kojima, ustvari, nisu štitili opće dobro, za što su plaćeni, nego
pojedinačni interes - potaknuti tek njima poznatim motivima.
Spektakularno bahat
činovnički postupak, 3. prosinca 2001.
demonstrirao je pročelnik Konzervatorskog odjela u Osijeku, Zvonko Bojčić, prof., na način da je - praveći se potpuno nemušt - suprotno svim
tadašnjim važećim dokumentima, iznebuha, umjesto za stambeno-poslovnu građevinu, izdao „Prethodno odobrenje za izgradnju hotela na k.č.br. 3642/1,
k.o. Sl. Brod, prema glavnom projektu od T.D.:108-05/01, od rujna 2001. g. koji
je izradio Projektant Brod d.o.o. Sl. Brod", mada je u pitanju bila „zona
najstrože zaštite". (sic!) Prethodno odobrenje za izgradnju, od strane Konzervatorskog odjela, moguće je ishoditi samo ukoliko je glavni projekt izrađen u skladu s prethodno izrađenim idejnim projektom, te bez ikakvih odstupanja u odnosu na već izdane Posebne uvjete istog Odjela. Kako pročelnik Bojčić nije sam sebe poslušao, tako je i stambeno poslovna zgrada moga postati hotel.
Od suspektnog pročelnika
Bojčića dobivenu „Prethodnu suglasnost", dva dana kasnije, 5. prosinca, inženjer Bogović je, kao jedan od temeljnih dokumenata
bez kojeg bi projekt bio obustavljen, priložio Zahtjevu za izdavanje
građevinske dozvole.
Onaj dvojac bez kormilara,
Perković - Marić, koji je već izgubio poslovno-karakternu nevinost tijekom predlaganja Poglavarstvu Grada neka izda „suglasnosti
za daljnje projektiranje i izgradnju stambeno-poslovne
građevine" suprotno prostorno-planskim i konzervatorsko-zaštitnim
dokumentima, već rutinski, dva dana od zaprimanja zahtjeva, 17. prosinca 2001., daju svoje mišljenje
kako se Stanu d.o.o. „može izdati građevinska dozvola za izgradnju" - pazi sad
- „građevine hotela na k.č.br.
3642/1, k.o. Slav. Brod".
Peto. Usklađenost s pozitivnim zakonima i
drugim propisima svih priloga „javno-pravnih tijela" koji sudjeluju u izradi
dokumentacije za gradnju građevine, provjerava zadnji ovlaštenik u lancu, onaj
koji izdaje Građevinsku dozvolu. U ovom slučaju bila je to pročelnica Ureda za prostorno uređenje,
stambeno-komunalne poslove graditeljstvo i zaštitu okoliša Brodsko-posavske
županije Dunja Magaš, dipl.ing.građ.,
koja je dozvolu izdala suprotno odredbama važećeg Provedbenog urbanističkog
plana i Konzervatorsko-urbanistička studija s programom obnove i uređenja Trga
Ivane Brlić Mažuranić u Slavonskom Brodu. Osim toga, navodno "nagrađeno", Idejno rješenje Branka Silađina" na koje se gospođa Magaš poziva u građevinskoj dozvoli, nije posljedica "natječaja kojeg je prove Grad Slavonski Bord u veljači 1992. god." - jer tada nije postojao "grad Slavonski Bord" - nego upita ĐĐŠ Inženjeringa, niti to idejno rješenje odgovara onome što je izgrađeno. Naime u idejnom rješenju stoji kako će biti izgrađen objekt za 'stambeno poslovne namjene' s više trgovina, ureda i par stanova, a ne objekt za poslovne namjene odnosno hotel.
Na upit SBplus-a: 'Zbog čega je
izdala građevinsku dozvolu za Hotel Savus suprotno odredbama PUP-a i Konzervatorsko-urbanističke
studije?', gospođa Magaš je kazala: „Građevinsku dozvolu izdala sam sukladno
važećem Provedbenom urbanističkom planu, a dokaz tomu je činjenica da je, nakon
žalbe, drugostupanjsko tijelo potvrdilo njezinu ispravnost. Osim toga,
izdavatelj dozvole obvezan je respektirati „Prethodnu suglasnost na glavni
projekt" svih javno-pravnih tijela, dakle i onu od Konzervatorskog odjela u
Osijeku.
U čemu su
griješili ovlaštenici
A koja je razlika između „stambeno-poslovne građevine" (što
hotel nije) i „poslovne građevine"(što hotel jest) vidljivo je iz priloženog isječka Odluke o donošenju
Provedbenog urbanističkog plana 'Šetalište braće Radić' u Slavonskom Brodu.
Tri dana nakon što su
'glavni i odgovorni' za tu oblast u Gradu potpisali svoju suglasnost, pristojni
birokrat, Đuro Delač, kao pročelnik Upravnog odjela za komunalni sustav, izdao
je Rješenje kojim je „naložio 'Đuro Đaković' - Stan d.o.o. (…) koji će graditi
poslovnu Po+P+2+Pk - hotel - građevinu…
neka uplati komunalni doprinos u iznosu od 119.494,77 kn.
Po izmirenju
svih materijalnih obveza prema Gradu, konačno, Stan d.o.o. kao investitor mogao
je Uredu državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji uputiti Zahtjev za izdavanje
građevinske dozvole „za izgradnju HOTELA smještenog na uglu Trga I. B. Mažuranić i Starčevićeve ulice u Slavonskom Brodu",
koju su zatražili 5. prosinca 2001.
godine.
Deset godina poslije prvog
koraka kojeg je napravio Đuro Đaković Inženjering - tražeći idejno rješenje za
„stambeno-poslovnu građevinu" koju
je namjeravao graditi na parceli od 229 m2 na središnjem gradskom trgu i dvije
godine od kada je novi vlasnik parcele postao Đuro Đaković Stan d.o.o. - konačno, investitor
je u ruke dobio Građevinsku dozvolu kojom se „dozvoljava izgradnja hotela na zemljištu k.č.br. 3642/1…".
Kako
ovlaštenik 'carini' investitora
Ako ste, vjerojatno kao i
investitor, pomislili da je 'križnom putu' kroz 'institucije sustava' konačno
došao kraj te kako je tad bilo moguće početi s izgradnjom hotela kao 'stambeno-poslovne
građevine (sic!), grdno ste se prevarili. Naime, rijetki su projekti u Hrvatskoj
realizirani bez njihova (izvan)institucionalnog 'carinjenja'.
Naime, štiteći svoja
stvarna i/ili stečena prava, prvi susjed 'parkića', tvrtka Bayern export import
d.o.o., 12. veljače 2002., uložila je
Žalbu na „građevnu dozvolu Klasa: UP/I-361-03/01/53" te Ministarstvu zaštite
okoliša i prostornog uređenja predložila neka je „poništi".
Svojim „Očitovanjem na
žalbu" susjeda, Đuro Đaković Stan d.o.o. specificirao je razloge zbog kojih
drži kako je „uloženi prigovor samo namjerno odugovlačenje i odlaganje
izgradnje objekta koji će svojim izgledom uljepšati gradsko središte…".
Međutim, Ministarstvo
zaštite okoliša i prostornog uređenja, svojim Rješenjem od 28. ožujka 2002., „poništilo
je građevnu dozvolu i izreku Rješenja: dozvoljava se Đuri Đaković Stan
d.o.o. izgradnja hotela na zemljištu k.č.br.: 3642/1…".
U obrazloženju svog
Rješenja, između ostalog, viša upravna savjetnica Biserka Matoš dipl. pravnik, navodi kako je „… sastavni dio
predmetne građevne dozvole, Izvod iz Provedbenog urbanističkog plana, nejasno
kopiran, a legenda ne prati u potpunosti grafički prilog". Zbog toga,
„nadleštvo nije moglo iščitati sve potrebne parametre buduće izgradnje hotela".
U nastavku obrazloženja gospođa Matoš konstatira kako je Provedbeni urbanistički plan objavljen u Službenom vjesniku Općine
Slavonski Brod br. 1/90 te da je „važeći".
Dakle, Biserka Matoš nije
poništila građevinsku dozvolu zbog toga što je izdana suprotno odredbama
„važećeg Provedbenog urbanističkog plana" i suprotno odredbama Konzervatorsko-urbanističke
studije s programom obnove i
uređenja Trga Ivane Brlić Mažuranić", nego zbog toga što je „Izvod iz
Provedbenog urbanističkog plana, nejasno kopiran…" (sic!)
Na taj način, gospođa Matoš je poznatim birokratskim manevrom - s
pucnjem u prazno - udovoljila objema stranama: žalitelju i investitoru, kojem se
nakon ispravka banalnog propusta može opet izdati građevinska dozvola. I bi tako.
Usuglašavanje
stavova struke i ovlaštenika
Dvadeset dana nakon naputka
koje je „prvostupanjskom tijelu" Uredu za prostorno uređenje, stambeno-komunalne
poslove graditeljstvo i zaštitu okoliša Brodsko-posavske županije, u svome
Rješenju navela gospođa Matoš i nakon što
je, čini se, pogledan
čistiji izvornik plana, pročelnica tog županijskog Odjela, Dunja Magaš, dipl.ing.građ., 17. travnja 2002., Đuri Đaković Stan
d.o.o. izdala je novu Građevnu dozvolu.
Isti dan, 17. travnja
2002., Bayern export import d.o.o. žalio se Ministarstvu zaštite okoliša i
prostornog uređenja u Zagrebu i na drugu Građevinsku dozvolu, međutim, ovaj
put, viša upravna savjetnica u tom ministarstvu - ista ona gospođa koja je prvi
put uvažila Žalbu, ovaj put odbija žalitelje s njihovim zahtjevom.
Dakle,
nadležni i odgovorni za zakonito provođenje postupka ishođenja Građevinske
dozvole: Branko Silađin, dipl.ing.arh.,Irfan Hasić, dipl.ing.arh., Đuro Delač,
dipl.inž.građ., Željka Perković, dipl.ing.arh., Marko Marić, inž., Dunja Magaš,
dipl.ing.građ., Biserka Matoš, dipl. pravnik i drugi - iz njima znanih razloga
- svoje postupanje oportunistički su sinkronizirali s ludo hrabrim postupkom
izvjesnog Zvonka Bojčića, prof., pročelnika Konzervatorskog odjela u Osijeku,
kojeg je Država imenovala na tu dužnost s ciljem da, sukladno struci i
pozitivnim propisima, čuva hrvatsku kulturnu baštinu, a koji, dakako iz njemu znanih
razloga, to konjukturno radno mjestu nije koristio u korist općeg dobra nego,
valorizirajući zahtjeve investitora u toj mjeri čudno da se usudio ignorirati čak
i eksplicitne odredbe, za njegovo odlučivanje temeljnog dokumenta: važeću Konzervatorsko-urbanističku
studija s programom obnove i uređenja Trga Ivane Brlić Mažuranić u Slavonskom
Brodu.
Onu
Studiju koju je 1997. godine izradio Institut za povijest umjetnosti iz
Zagreba, a potpisali je meritorni stručni ljudi.
Onu Studiju na koju se 1997.
pozivala, tada revnosna, stručna suradnica u
Odjelu za prostorno uređenje Grada Slavonskog Broda, a od 2006. godine Pročelnica
Konzervatorskog odjela u Slavonskom
Brodu, Željka Perković, dipl.
ing. arh., iz njoj poznatih razloga, počela je ignorirati vlastiti
'molitvenik' kad je njegov sadržaj trebala primjenjivati. Drugim riječima,
službenica koju je kasnije Država angažirala s ciljem da štiti kulturnu baštinu
na području Brodsko-posavske županije, prezrela je elementarnu zadaću koje se trebala
držati kao Papa Svetog pisma - ako ne zbog ljubavi prema zemlji, onda zbog
visoke plaće koju prima kao ekspert i zaštitnik kulturnog blaga od njegova
prostitucijskog podvođenja.
Investitor je postupao ispravno, ali ovlaštenici nisu
Investitoru, vlasniku
građevine Stanu d.o.o. (Antunu Bogoviću), nitko ništa zamjeriti ne može jer je
on radio isključivo svoj posao. I to uspješno. S ciljem da oplodi novac - što
je temeljna zadaća svakog kapitalista - Bogović se trudio u što kraćem vremenu,
za što manje novca, izgraditi što veći i ljepši hotel s ciljem njegove što
kraće otplate i što duže zarade. Sve birokratske prepreke koje su mu stajale na
putu ostvarenja plana, rješavao je u skladu s pravilima koja vrijede (i) na
ovom političko-pravosudnom prostoru. Ništa silom učinio nije. Za svaki korak u
postupanju dobio je suglasnost struke i nadležnih državnih tijela.
Ono, pak, što se
zamjeriti treba, jest način na koji su postupali državni i gradski ovlaštenici
odnoseći se s prezirom prema pozitivnim zakonima, propisima, struci i svome
poslodavcu - građanima, poreznim obveznicima.
Prvo. Budući da je Hotel koristan za Slavonski Brod, zbog čega
nisu na vrijeme promijenili Provedbeni urbanistički plan te investitoru
dopustili da legalno, umjesto „stambeno-poslovne građevine" (što hotel nije) gradi „poslovnu građevinu" (što hotel jest)?
Nije vrag da to nisu činili kako bi investitoru mogli slati poruku da 'gradit
može i mimo Provedbenog urbanističkog plana' - ako ih on potakne na 'slobodnije
tumačenje' obvezujućih akata.
Drugo. Budući da je, po mišljenju velikog
broja građana, Hotel lijep objekt koji svojom vanjštinom oplemenjuje jedan od
identitetski najvrjednijih dijelova grada, zbog čega ovlašteni zaštitari
kulturne baštine Grada (primarno Željka Perković kao Brođanka i zaposlenica
Grada, a potom i Zvonko Bojčić kao ovlašteni državni ekspert) nisu pokrenuli
postupak izmjene Konzervatorsko-urbanističke
studije s programom obnove i uređenja Trga Ivane Brlić Mažuranić u
Slavonskom Brodu, kojeg je 1997. godine izradio Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba? Moguće
zbog toga što su Željka Perković i Zvonko Bojčić stručno nedorasli autoritetima koji su potpisali Studiju i opasnosti da od njih budu žigosani kao
službenici 'opasnih namjera'.
I
na samome kraju: Čemu sad ovaj članak o Hotelu Savus, kad je cijeli postupak
njegove izgradnje odavno završen, a objekt je u funkciji svih
Brođana i putnika namjernika? Pitat će to puno njih koji izdrže do kraja
čitati. Dakako, članak nema cilj problematizirati rad Hotela, dapače, neka mu
je sa srećom. Sadržaj ovog priloga tek je jedna od kockica u mozaiku zbivanja
koji prkosno demonstriraju namjerno nestručne i protuzakonite konzervatorske
poduhvate Zvonka Bojčića i Željke
Perković, koji se superiorno odnose prema okruženju na štetu opće urbane kulture i poslovne klime u zajednici.
A hoće li praksa biti nastavljena? Dakako da hoće, jer pripadnici hrvatskog političko-pravnog establišmenta koji, bi je trebali prekidati te njezinu revitalizaciju sprečavati, svojim (ne)postupanjem generiraju takvu praksu.