ČINISE da nas je Europa prepoznala kao veselu, razdraganu i raspjevanu naciju, sklonu tamburanju i zajebanciji. Možda to možemo zahvaliti našoj predsjednici koja sve češće estradno nastupa; tako je prije dva dana zapjevala na proslavi 64. rođendana, čini se doživotnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića (je li pjesme bilo i na proslavi rođendana Zdravka Mamića, prije nekoliko godina, još ne znamo).
Pamtimo injen veseli pjevački nastup u Kninu, na obilježavanju vojnoredarstvene akcije Oluja, a nedavno se pojavila i snimka na kojem predsjednica pjeva u duetu s obiteljskim nasilnikom i županom požeško-slavonskim, Alojzom Tomaševićem. I on voli pjevati, ne samo s predsjednicom; gledali smo ga i u emisiji Lijepom našom, u dvorani prepunoj glasača u transu.
Navodno, pjesmi su, ali u užim
krugovima, skloni neki bivši i sadašnji ministri, imamo i veselih saborskih
zastupnika, a i kandidat za predsjednika Republike na izborima 22. prosinca, Miroslav
Škoro, itekako voli pjesmu. Njegov respektabilni poslovni imperij sazdan je na
lakim notama.
U tako raspjevanoj atmosferi,
pokušavam zamisliti sučeljavanje predsjedničkih kandidata: KGK i Miroslav Škoro
se nadpjevavaju, a župan Tomašević i bivši saborski zastupnik, ''kralj
bećarca'', Krunoslav Kićo Slabinac, ''podebljavaju'' iz pozadine, izazivajućiZorana Milanovića i Mislava Kolakušića, dok ih na harmonici prati umirovljeni
general Đuro Dečak. Kakav bi to spektakl bio!
Zbog takvog ozračja, dakako, sasvim
je logično da nas je Europa prepoznala kao veselu, pjesmi sklonu naciju, naciju
koja voli tamburicu i bećarac. Jer, da nije tako zar bi nam Europa dala bespovratnih 23.266.731,25 kuna za projekt „Kuća Tambure –
Slavonska notna bajka – infrastrukturni radovi" u Slavonskom Brodu? Da
nismo poznati po pjesmi i tamburanju i da obol tome ne daju i naši najviši
državni dužnosnici (neki od njih, bar javno, ne pjevaju, ali zato tamburaju
gdjegod i kadgod stignu), zar bi nam Europa, samo 30-ak kilometara dalje od
Slavonskog Broda, dala još 17,5 milijun kuna bespovratnog novca za izgradnju
Muzeja i trga bećarca u Pleternici?
Zamislite, u krugu
manjem od 30 kilometara, Europa je uložila više od 40 milijuna kuna, što za
tamburu što za bećarac! Nije li to divno? Nismo li napokon prepoznati po svojim posebnostima,
tradiciji tamburanja, pjesme i lascivnih stihova u bećarcima (''Il' me ženi,
'il tamburu kupi, ja u nešto udarati moram''!), toliko uvriježene i utkane u svakodnevni
život da ih nerijetko znamo čuti i u Hrvatskom saboru. Ili mislite li da u
Europskoj uniji sjede ljudi koji šakom i kapom dijele novac, pa su tek tako u
dva slavonska grada, udaljena ni pola sata vožnje, ulupali 40 milijuna kuna?
Zasluženo je to, gospodo moja. Itekako zasluženo. Jer smo prepoznati, a prepoznati smo jer smo brendirani (izraz koji se toliko često rabi a da oni koji ga upotrebljavaju najčešće ni ne znaju što znači).
No, nisu samo naši političari sklonih pjesmi pridonijela razumijevanju Europe da nam velikodušno dodijeli silne milijune za muzeje tamburice i bećarca. U Europskoj uniji prepoznali su našu sklonost muzejima općenito, našoj opsesiji da sve što možemo pretvorimo u muzej.
Nećemo daleko, ostanimo u Slavoniji: u Slavonskom Brodu u muzej je već pretvoren dobar dio Đure Đakovića, a ostatak se uspješno pretvara; u Novoj Gradiški postoji prekrasan muzej TANG-a, u Đurđenovcu stat će vam dah kada pogledate muzej drvne industrije DIK-a Đurđenovac, u Đakovu ostat ćete fascinirani zgradom muzejom nekadašnjeg PIK-a, koju je Vlada, doduše u raspadajućem stanju, nedavno poklonila tom gradu. O Osijeku, središtu Slavonije, da i ne govorimo: muzeji metalne industrije OLT (Osječka ljevaonica i tvornica strojeva) i MIO Standard; muzeji tekstilne industrije; Tvornice trikotaže Mara, Tekos, Svilana, LIO, muzej tiskarstva – Litokarton, Štampa; muzej Tvornice kože i muzej nekadašnje tvornice modne konfekcije IMK Slavonija, pa muzej plastične ambalaže Analit i da ne nabrajamo dalje.
To su najvažniji muzeji, nastali u posljednjih tridesetak godina, samo u Slavoniji. A gdje je ostatak Hrvatske? Koliko je tu truda, znanja i novca uloženo da bismo dobili takve impresivne muzeje. Onih 40-ak milijuna kuna što nam je Europa dala za muzej tambure i bećarca, prava su sitnica. Naši dragi političari, zaslužni što imamo muzeje na svakom koraku, dali su neusporedivo više.
I zato hvala im. Hvala im što sve to rade s osmijehom na lici, pjesmom na usnama i pod sloganom: Udri brigu na veselje. I jedva čekamo da za njih ponovno glasujemo i omogućimo im da cijelu zemlju pretvore u muzej.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Tonda25.11.2019. u 15:10
Ne zanima me ni Kolinda , ni Milanović ni Škoro nebitni za ovo .Samo Kolina je srozala nivo predsjednika na dno dna ne radi pjevanja , nego zbog osoba kojima pjeva i sa kojima se druži,Dignitet predsjednika mora se poštovati... Prikaži sve se poštovati a ne da ti rođendan organizira pravomočno osuđena osoba ili da pjevaš osobi protiv koje se vodi nekoliko krivičnih postupaka.Možda je to naučila u USA međutim mi nismo u toj situaciji , voda je došla do grla,glad i neimaština postaje svakodnevnica , kriminal raste, kakvu poruku to šalje predsjednik takvim postupkom pravosuđu, ne dirajte ga prijatelj mi je,To postaje opasan presedan ili smo došli do točke raspadanja , Ovo mi počinje sličiti na stari RIM bakanalije ,tulumi a raji što ostane od stola i uspjesi sportaša da se podigne domoljublje, samo dokle
-
Stipe25.11.2019. u 14:54
joso - daj mi samo ovo pojasni. Recimo da je Hedl i izjavio to što kažeš o Stepincu i Mertzu, što misliš što si morao raditi da postaneš general u JNA, predsjednik Partizana? Misliš li da su takvi ljudi ostale... Prikaži sve "gađali" samo riječima ili su se morali i na neke druge načine dokazivati? Misliš li da su oni baš oni pravi pravi vizionari koji su nam trebali kazati u kojem smjeru se treba razvijati demokratsko društvo? Ili je njima dopušteno to da su bili komunistički, totalitarni satrapi pa onda odjednom u drugom dijelu života postali uzoriti demokrati, a jednom novinaru zbog jedne ili dvije nezgrapne izjave to nije nije dopušteno. Nije mu dopušteno da istražuje ovovjeku bagru, da se sam konvertira u demokrata i bori protiv kriminalaca koje su postavili spomenuti generali?
- Prikaži sve komentare
-