OVAJ si je portal dao truda pa istražio i objavio kolike su plaće županâ, gradonačelnikâ i načelnikâ općina u Brodsko-posavskoj županiji, kao i onih koji su na ''privremenom radu'' u Zagrebu, bilo Saboru, bilo u Vladi, kao državni tajnici ili pomoćnici ministra. Svi ti podaci, naravno, pronađeni su u imovinskim karticama, noćnoj mori mnogih dužnosnika. Ne zbog visine plaće, koja doduše, običnim smrtnicima itekako bode oči jer nekom tko živi od mirovine manje od dvije tisuće kuna, ili pak onom tko šljaka za tri tisuće mjesečno, plaća od 16, 17 ili 18 tisuća kuna izgleda višom od Mount Everesta.
Kao biću kome je podarena sposobnost maštanja, mnogi ljudi, s crkavicom od tri-četiri tisuće kuna mjesečno, sanjare što bi učinili da, recimo, poput državnih dužnosnika (naravno, ne samo onih u Brodsko-posavskoj županiji) imaju plaću od 16, 17 ili 18 tisuća kuna.
Kao biću kome je podarena sposobnost maštanja, mnogi ljudi, s crkavicom od tri-četiri tisuće kuna mjesečno, sanjare što bi učinili da, recimo, poput državnih dužnosnika (naravno, ne samo onih u Brodsko-posavskoj županiji) imaju plaću od 16, 17 ili 18 tisuća kuna. Maštaju tako o stolu u blagovaonici na kojem je meso svakodnevni sastojak obrokâ, pa si, uz to, recimo, umjesto tirolske salame za doručak ili večeru, još ponekad priušte i pršut. Maštaju kako će onu dvadeset godina staru krntiju s izlizanim gumama, zamijeniti mlađim automobilom niže srednje klase, kako će promijeniti zahrđalu perilicu rublja, obnoviti garderobu i priuštiti sebi i djeci dva tjedna godišnjeg odmora na moru kojeg nisu vidjeli godinama. Maštaju kako će dvosobni stančić u kojem se tiska peteročlana obitelj zamijeniti većim, ili kakvom kućicom, sanjare kako će popraviti zube, bar one prednje koji se vide i zbog kojih se u društvu nikada ne smiju.
Kad sva ta maštanja i sanjarenja stavi na papir, naš će se junak odjednom naći u čudu. Čudu pregolemom. Naime, tih, njemu nedostižnih 16, 17 ili 18 tisuća kuna pokazat će se nedovoljnim za ostvarenjem tih snova. Pa će se naravno – jer biće koje mašta je inteligentno stvorenje – upitati kako to da s takvim plaćama nije moguće imati sve ono što dužnosnici, sa zaradom od njemu nedostižnih 16, 17 ili 18 tisuća kuna imaju upisano u svojim imovinskim karticama. Kako su uspjeli ono što se protivi osnovnim matematičkim operacijama, zbrajanju, oduzimanju, množenju i dijeljenju, a njemu eto, čak ni u mašti, ne polazi za rukom. Kako su stekli sve te bijesne automobile, kuće, stanove, građevinska zemljišta, vikendice na moru i planinama, voćnjake i vinograde blagorodne, brodove, nakit, skupocjene satove, umjetnička djela (upisuju se samo ona čija vrijednost prelazi 30 tisuća kuna), ušteđevine, dionice…
Gdje je tu greška?, pita se naš junak, ostavši u šoku kako on, čak ni u mašti, ne može steći ono što je dužnosnicima s plaćom od 16, 17 ili 18 tisuća kuna pošlo na javi? Kako oni to mogu, a običan čovjek, čak kad se prepusti sanjarenju, ne može ni tada?
Prošlih sam tjedana malo čačkao po imovinskoj kartici ministra poljoprivrede i potpredsjednika Vlade, Tomislava Tolušića i čini mi se, došao blizu odgovora. Njegova je plaća nekih 20-ak tisuća kuna, dakle ne odskače previše od onih koje smo spominjali. Da bi se iz tijesnog stana preselio u obiteljsku kuću, ministar je prvo kupio građevinsko zemljište i to, gle čuda, baš od vlasnika nekoliko obrta koji su jako puno radili za Grad Viroviticu i Virovitičko-podravsku županiju u kojoj je rođen i iz koje dolazi naš ministar. A onda mu je kuću gradila tvrtka kojoj je, dok je bio župan, davao unosne poslove na izgradnji i obnovi škola, vrtića, domova zdravlja…
Krije li se odgovor u tome? Ministar to niječe i kaže: pa neću valjda kao netko tko živi u virovitičko-podravskoj županiji poslove na izgradnji obiteljske kuće davati nekom iz Zagreba, Bjelovara, Dubrovnika… I traži da mu vjerujemo kako je to jedini razlog što mu je kuću gradila ista tvrtka kojoj je davao milijunske poslove.
Hajde, recimo da je tako: ministar je lokalpatriot, stalo mu je da svi poslovi i novac ostanu u njegovoj županiji, ali onda se, kao za vraga, otkrilo da je svoje vjenčanje organizirao na turbo skupom mjestu, u elitnoj Stanciji Meneghetti, nedaleko Bala u Istri. Ondje se nedavno vjenčala Maja Šuput, a lani Vedran Ćorluka i Franka Batelić.
Cijena soba ondje je između 4.476 i 15.138 kuna, a najam lokacije za vjenčanje kreće od 10.000 eura na dan, u što naravno ne ulaze troškovi večere, glazbe, posluge…
A vidite, naš je ministar, da je stvarno lokalpatriot, mogao svoje vjenčanje održati u Hotelu Divino, u Pitomači, nadomak Virovitice, u hotelu kojim upravlja mlađahni sin saborskog zastupnika Josipa Đakića i koji se teškom mukom bori za razvoj kontinentalnog turizma, pa mu je Hrvatska turistička zajednica priskočila u pomoć i nedavno dala bespovratno 90 tisuća kuna za gradnju bazena uz hotel.
Nije, dakle, u pitanju samo plaća: našim dužnosnicima puno se toga i vraća.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -