U četrdeset pokorničkih dana, od Pepelnice do Uskrsa, nikada kao ove 2020. nije bilo toliko žrtvovanja.
NIKADA, ni u jednoj Korizmi, siguran sam, toliko se ljudi
nije nečega odricalo. Odricali su se ne samo vjernici, već i ateisti i
agnostici, neka im Bog dušu prosti.
Sjećate se, sigurno, prošlih godina kako su neki smatrali
vrhuncem korizmene žrtve da, recimo, ne jedu čokoladu. Pa to slavodobitno
objavljivali po društvenim mrežama, kao ne znam kakav podvig. Mo'š si mislit.
Najveće žrtve ove pandemije su ustaše i partizani.
U četrdeset pokorničkih dana, od Pepelnice do Uskrsa, nikada
kao ove 2020. nije bilo toliko žrtvovanja. Zamislite da je netko pred Korizmu
objavio kako neće zakoračiti u kafić na piće s ekipom koja se ondje redovito
okuplja. Ili da gospođe koje drže do sebe, 40 dana neće u frizeraj, u teretanu
ili kod pedikera. O odricanju od manikure, da i ne govorimo.
A tek ovisnici o klađenju i kladionicama. Ili oni o
nogometu. Možete samo zamisliti kako bi bilo da je neki pripadnik Bad Blue Boysa
ili Torcidaš najavio kako tijekom Korizme neće na utakmice i kako će se odreći
svega što uz to ide, uključujući i presretanje Tovara ili Purgera na
odmorištima autocesta i veselja koje u takvim bliskim susretima nastupa.
Zamislite recimo, da je Ivica Todorić najavio kako će se
ove Korizme odreći usluga svog frizera Zorana
Dačića, koji ga već 30 godina svakodnevno šiša i češlja. Možda to radi u
ilegali? Neki dan je objavljeno kako je policija zatekla nekoliko dama u
frizerskom salonu na zagrebačkom Laništu, koji je radio ilegalno.
Ali, mora da je takvih salona još, samo što za njih nismo
čuli, ne znamo da rade. Jer pogledajte, recimo, premijera Andreja Plenkovićaili predsjednike Republike, Zorana Milanovića. Svaka dlaka na svom mjestu kao
da su ovoga časa napustili frizerski salon. Ili, novu političku zvijezdu,
ministra zdravstva Vili Beroša. Uredna frizura, da urednija ne može biti.
Jedino, čini se, još ministar unutarnjih poslova i šef Nacionalnog kriznog
stožera Davor Božinović, nije saznao gdje se to (ilegalno) šišaju Plenković,
Milanović ili Beroš. Jer kosa mu, kao ni brada, nije baš najurednija. Davno je
bio 19. ožujka kada je Nacionalni krizni stožer Civilne zaštite donio odluku o
zatvaranju, među ostalim, i frizerskih radnji.
Stari marketinški slogan kojeg frizeri rabe desetljećima,
a koji glasi ''Šišajte se često, da drugi to ni ne primjećuju'', pao je u vodu
s korona krizom. Netko je lijepo rekao ovih dana kako će, kad se ukinu mjere,
lista čekanja kod frizera biti duža od onih bolničkih, za magnetnu rezonancu
ili operaciju umjetnog kuka.
- Dobro, sve to još nekako razumijem – kaže moj
čangrizavi poznanik, gori i zadrtiji od ona dva starca, Statlera i Waldorfa
s balkona legendarnog Muppet Showa. – Razumijem kako su se, uz velike muke i
nadljudske napore, građani odrekli kafića, kladionica, frizeraja, teretana,
šoping centara… ali jedno mi nikako ne ide u glavu.
- Što je s ustašama i partizanima, jugozomboidima,
komunjarama, udbašima, mrziteljima svega hrvatskog, što je, da prostite s
pederima? – nastavlja poznanik, gori, rekoh od Statlera i Waldorfa
zajedno.
- Kad si zadnji put čuo za njih. Jedino je Beroš spomenuo
''petu kolonu'', ali to je bilo metaforički, onako figurativno, više nekakva usporedeba,
nije on mislio na pravu petu kolonu na koju upozoravaju dežurni domoljubi. Nema
rasprava o ustašama i partizanima, čak je i Za dom spremni, sad kad su svi
manje-više doma, nekako utihnuo. Fali to ljudima, ta nacionalna tema broj
jedan, usporedbe Pavelića i Tita, tko je bio veći zločinac, odnosno već heroj.
I stvarno, mora da se i sami pitate kako je tim ljudima
koji su godinama bili stjegonoše tih prevažnih rasprava, sada, u vrijeme
koronavirusa, kada prokleti COVID 19, guta svu medijsku pozornost, kada na
televizije, portale, radio, novine dopiru samo vijesti o tome. Kakav užas.
Ustaša i partizana nigdje, kao da su se sakrili u mišju rupu, zajedno s
herojima/zločincima, Pavelićem i Titom. Čak ni u Hrvatskom saboru, gdje je ta
tema bila toliko omiljena (sjetite se samo Željka Glasnovića), ili uvijek
budnih tipova poput Zlatka Hasnbegovića, Tomislava Karamarka i njihovih
pajdaša. Čak je i Velimir Bujanec ponešto zakazao.
Nije se zato teško složiti s mojim poznanikom: najveće
žrtve ove pandemije su ustaše i partizani.