Ilustracija (fotografija nema izravne veze s događajem opisanim u članku)(Foto: internet)

Posljednjih dana sve češće čujemo kako je Hrvatska u ratu, pa Pavle Kalinić, Bandićev impresario i pročelnik zagrebačkog Gradskog ureda za upravljanje u hitnim stanjima poziva građane da na kuće i zgrade izvjese državne zastave, ponovno se pjeva ''Moja domovina'' iz ra(t)nih devedesetih, spominje i se i peta kolona, a mi za kraj imamo jedan savjet: s obzirom da u ljekarnama nema maski, navucite maskirne uniforme. Sigurno ih još imate, negdje na tavanu ili u podrumu.

NIKADA, kao u ovom korona-tjednu, nisam primio toliko SMS poruka. Javlja prijatelj: ''Sada je najvažnije da sačuvano umirovljenike. Lako je napraviti novu djecu, ali kako napraviti umirovljenika''. Drugi piše: ''Šuška se da će muževi koji provedu mjesec dana u izolaciji sa svojom ženom dobiti sva prava kao i branitelji''. Poznanik dodaje: ''Došli smo kući iz Lidla, skinuli maske, gledam: muž nije moj''. Susjed, dva kata niže, citira molbu češkog psihijatrijskog društva: ''Dok u izolaciji pričate sa svojim ljubimcima, cvijećem ili namještajem, to je normalno. Zbog toga nas ne morate zvati. Stručnu pomoć potražite kada vam počnu odgovarati''.

Nikada, kao u ovom korona-tjednu, nisam primio toliko SMS poruka. Ima, naravno i političkih:  ''Konačno su počeli kažnjavati sve koji nisu za dom spremni'', piše mlađi kolega. Drugi nastavlja: ''Traži se Kinez koji će kihnuti u Saboru. Slijedi nagrada''.

''Sad najednom svima fali seks i teretana. A prije ovoga niti ste j….i, niti vježbali'', kritizira aktualno ponašanje jedno staro čangrizalo i podsjeća me na stih Ljubivoja Ršumovića iz vremena mladosti: ''Celog života pričamo o seksu, a jaja trošimo u hemendeksu''. Još jedno zakeralo javlja: ''Pitao sam u firmi da spojimo Uskrs i Božić. Neće, pederi''.

Ima, naravno i političkih: ''Došlo je vrijeme da se zapitamo kakav ćemo to svijet ostaviti Joži Manoliću''. Pa dalje: ''Konačno su počeli kažnjavati sve koji nisu za dom spremni'', piše mlađi kolega. Drugi nastavlja: ''Traži se Kinez koji će kihnuti u Saboru. Slijedi nagrada''.

A Sabor, kao što vidimo radi. Do potresa, prošle nedjelje, redovno su zasjedali, doduše ne baš uobičajeno. Poštujući preporuke Kriznog stožera o socijalnoj distanci, minimalnoj udaljenosti između osoba, dogovorili su drugačiji raspored sjedanja u Sabornici. Tako su neki zastupnici završili na saborskim galerijama, onako kako je jednom prilikom, u zgradi Hrvatskog narodnog kazališta, na svečanosti početka predsjedanja Hrvatske Europskom unijom, smjestili u ložu gradonačelnika Zagreba, Milana Bandića i sad već bivšeg glavnog državnog odvjetnika, Dražena Jelinića. USKOK-ovog višestrukog optuženika i šefa USKOK-a.

No, ubrzo se saznalo da protokol nije pogriješio kada je Jelinića strpao u ložu; Jelenić ondje i pripada. Zbog masonske lože izgubio je položaj. Bandić još nije, njegovi grijesi nisu dokazani. Otporan je i imun: ne mogu mu ništa ni koronavirus, ni potres.

Potres je međutim, oštetio zgradu Hrvatskog sabora, pa su morali iseliti. To je zaustavilo priče jesu li i zastupnici, premješteni na saborske galerije/lože masoni. Saborske galerije, podsjećaju na lože, a navodno masona u Saboru ne manjka. Ni u politici općenito. Sjetimo se samo koliko je uporan bio Miro Kovač, kada je u tv-sučeljavanju prije unutarstranačkih izbora, više puta upitao šefa HDZ-a, premijera Andreja Plenkovića. ''Jeste li mason? Jeste li mason?''.

Preseljenje zastupnika s Trga svetog Marka u Šubićevu, prekinulo je nagađanja jesu li oni, privremeno smješteni na saborske galerije/lože uistinu masoni i jesu li se neki iz partera prošvercali. Ali dogodio se novi, puno veći, ozbiljniji problem. Zgrada na adresi gdje sada rade saborski zastupnici u bivšem je vlasništvu INA-e. Nadajmo se da su imovinsko pravi odnosi oko te zgrade u Šubićevoj do kraja raščišćeni, jer ako nisu i INA ondje polaže još neka prava, mogli bismo biti u teškom problemu.

INA je znamo, zahvaljujući bivšem premijeru Ivi Sanaderu, bez većinskog paketa dionica, u vlasništvu mađarskog MOL-a. Mađari dakle mogu reći (na mađarskom): ''Poštovana gospodo, uvaženi zastupnici Hrvatskog sabora, s obzirom da ste u našem prostoru, izvolite govoriti mađarski''.

Uostalom to su već u povijesti jednom i pokušali. Iako je Hrvatski sabor još 1847. godine odlučio da se u javnom životu hrvatski jezik uvede kao službeni, mađarski zakoni 1848. godine izrijekom su nalagali kako je u ugarskoj državi (a bili smo dio Austrougarske monarhije) službeni jezik isključivo mađarski.  

''Nem tudom magyarul'', uzalud bi govorili naši zastupnici, inače poznati poligloti, kojima je malo koji jezik stran. Sjetite se samo onog: Pipl mast trast as.

Inače, posljednjih dana sve češće čujemo kako je Hrvatska u ratu, pa Pavle Kalinić, Bandićev impresario i pročelnik zagrebačkog Gradskog ureda za upravljanje u hitnim stanjima, poziva građane da na kuće i zgrade izvjese državne zastave, ponovno se pjeva ''Moja domovina'' iz ra(t)nih devedesetih, spominje se i peta kolona, a mi za kraj imamo jedan savjet: s obzirom da u ljekarnama nema maski, navucite maskirne uniforme. Sigurno ih još imate, negdje na tavanu ili u podrumu.