/ 31
1732
Prikaza
2
Komentara
SLAVONSKI BROD - Nakon što je u srijedu briljirao u finalu Europskog prvenstva U-22 u Poreču te je u borbi s bugarskim reprezentativcem Ramijem Mofidom Kiwanom odnio pobjedu, Gabrijela Veočića sa zlatnom medaljom oko vrata, danas je dočekao ponosni Slavonski Brod.
Na Trgu Ivane Brlić Mažuranić, Grad mu je pripremio doček o kakvom je mogao samo sanjati, a brojni zaljubljenici u boks i srčani Gabrijelovi navijači došli su mu čestitati.
- Zahvalio bih se svima što su me dočekali u ovako velikom broju. Ovo je prvi put da se doček pravi za mene. Dosad sam imao dvije bronce i srebro, a ovo sam zlato dugo čekao. I ovaj grad je to čekao, a sada smo to dočekali. Hvala obitelji i prijateljima koji su bili uz mene, pratili moje mečeve i navijali za mene. - kazao je zlatni dečko europskog boksa, Gabrijel Veočić.
Svoje je protivnike u ringu poznavao, a danas je otkrio kako se sve odvijalo uživo.
- To je više nedostatak nego prednost. Znamo se dobro u ringu i morali smo mijenjati taktiku - i jedni i drugi. Polufinalni i finalni mečevi su bili teški i zahtjevni. U finalu su me u trećoj rundi ponijele emocije i nisam se držao dobre taktike. Kad sam osjetio da imam medalju i da sam europski prvak, treću rundu sam odradio samo da što prije završi. - iskreno je kazao Gabrijel kojeg su danas na korzu dočekali i mališani iz gradskih škola, oduševljeni što uživo vide sportaša koji je njihov uzor. Gabrijel im je poručio kako se sportom uvijek isplati baviti jer će tako biti zdraviji.
Gabrijel je u boksu već punih petnaest godina, no njegova profesionalna karijera ovime zapravo tek počinje. Početkom travnja nastupit će na Državnom prvenstvu u Zagrebu, a potom krajem svibnja i na Europskom prvenstvu za seniore u Erevanu (Armenija).
- Mukotrpan je bio put do ovoga. Gabrijel je počeo s pet godina, dok sam još boksao za reprezentaciju Hrvatske. Jedanaest je puta bio državni prvak. Po Slavoniji, Mađarskoj, Bosni i Srbiji počeo je kao mali nastupati po priredbama i čim je imao pravo nastupa postao je državni prvak mlađih kadeta, juniora i, potom, seniora. Iza njega su tri europske medalje, peto mjesto sa svjetskog prvenstva i ova četvrta medalja je zlatna. Velik je to uspjeh za kompletan hrvatski boks. - kazao je Gabrijelov trener, Pero Veočić.
Oni koji prate hrvatski boks shvaćaju 'težinu' ove medalje jer je Gabrijel tek drugi Hrvat na tom postolju.
- Očekivali smo zlato. Sve koji su bili u polufinalu, Gabrijel je ranije već pobijedio na međunarodnim turnirima i europskim prvenstvima. Pritisak je bio velik. Držao se taktike dvije runde, a treću rundu je odradio po svome. No, zasluženo je pobijedio i osvojio europsku titulu prvaka. On je drugi Hrvat koji je osvojio tu medalju. Osim njega, to je učinio samo Filip Hrgović. Ponosni smo kao obitelj. To je naš projekt u kojeg smo dugo godina ulagali i isplatilo se. - dodao je ponosni otac i trener Pero Veočić.
Grad Slavonski Brod i ranije je pratio Gabrijela u njegovim uspjesima i to će nastaviti činiti. Organizacija ovako lijepog dočeka samo je jedan dokaz tomu.
- Prvo mjesto u Europi nije mala stvar, pogotovo kad imaš tek dvadeset godina. Čestitamo mu. Želim mu da nastavi ovako. Ima još puno toga pred sobom. Prošle je godine, kao jedini predstavnik Hrvatske, u Beogradu došao do četvrtfinala. To je velika stvar. Čestitam i Gabrijelovom treneru i ocu. Vidi se da obojica dobro rade i rezultat je morao doći. - kazao je gradonačelnik Mirko Duspara.
Komentar Mateja Matkovića.Jako lijepo od grada S. Broda, priređeno na nivou. Pozornica, ekran u pozadini, puštanje isječaka s Prvenstva, dobra produkcija, ljudi se (iako je radno vrijeme) okupili i pozdravili, kapa dolje svima. Osvrnio bih se samo na riječi gradonačelnika... Prikaži sve Duspare. Rekao je podržavati ćemo Gabrijela kao i inače. Mislim da je potrebna mala korekcija, složit će se samnom mnogi uključujući i gradonačelnika. Gabrijel je sad europski prvak treba više! Ne malo nego dosta više! Moglo je, po mom skromnom misljenju, i do sada više, a tek od sada će trebati "drastično" više! Reci cu i zašto. Gabrijelu, koliko ja znam, za I kategoriju vrhunskog sportaša Hrvatske, hrvatskog olimpijskog odbora, u daljem tekstu HOO, pripada od grada 1.200kn. U Osijeku bi mu, recimo, pripalo 2.400. To je ipak 1.200kn više, mjesečno. Ajmo zbrojit kumulativno za 4 godine, jer toliko će dobijati stipendije, to je dakle 57.600kn. Skoro 60 milja! To nije malo. Dakle da Gabrijela recimo preregistriram za Osijek on bi automatski dobio 60 tis.kn više. A da on (Gabrijel) nije ni prstom pomakao.... Ajmo pustit Osijek. Recimo javit ce se neki Zagrebacki klub i reci će: evo ti 2.400 od grada Zg i još od kluba stipendija 1.750kn (koliko i klub može davati jer je neoporezivo). Ajmo to izračunat. To je 141.600kn! Pa to tek nije malo!! Pero i ja smo kolege i osobno znam da Pero dobija vec sad i određene profi ponude... Sta želim reći? Gradonačelnice, nemate 100 takvih bisera u gradu, mozda cak samo jednog (njega) kategoriziranog sportaša I kat. HOO. Ja sam svojevremeno, iako rođeni osječanin, bio naj sportaš S. Broda i imao sam II kat. vrhunskog sportaša HOO. Nakon svečanog uručenja (mislim da je to bila 2005.) otišao sa s gradonačelnikom Dusparom i jednom njegovom kolegicom (najvjerojatnije tajnica ili pročelnica za sport ili financije, sad neznam) na kratki sastanak. Rekao sam mu da bih trebao dobijati stipendije od grada jer imam II kat. HOO. Rekli su mi da u proračunu nemaju "konto" za to (jer sam tad bio i jedini sportaš u gradu s II kat. vrhunskog sprtaša HOO) no da će se potruditi iznači neka sredstva. To se nije dogodilo, no ok. Nit sam ja bio njihov brođanin nit sam dalje dosađivao za to, bilo pa prošlo. Imao sam tad vrhunske uvijete u klubu njihovom i trenere i pripreme i sve. No pustimo mene, no Gabrijel je vaš brođanin. Gabrojel je produkt obitelji, njihove žrtve i odricanja. Ustajanja Pere u 4h, trening s Gabrijelom do 6 pa brzo na bus za posao s kojega stiže tek oko 18h. Pa nešt pojede i odmah na novi trening. Da ne pričam o odvajanju iz obiteljskog budžeta, gdje samo Pero radi a 3 sina on i njegova žena imaju, za prehranu, vitaminizaciju, putovanja. Gabrijel, znam, cesto jede lososa. Po preporuci nutricionistice HOO Mi.i Vurdelje. Znate li koliko košta kg lososa? Preko 100kn. Šta reći? Kockice koje su slagane za ovakav uspijeh su mozaik detalja. Među tim detaljima je i sitnica poput one da Gabi ne konzumira recimo C vitamin od 60kn već onaj od 300kn. To sve košta, ama baš sve, a za vrhunskost trebate i vrhunski ulagati! Gabrijel treba sve najbolje i najviše da se ova priča može nastaviti uzlaznom putanjom, jednostavno mora i mora! Mora se smoći snage, moći i volje dati mu najbolje uvjete jer će otići. Rekli bi neki al ima i klub Brod od njega koristi. Ima da no neće klub propasti ako Gabi ode. Poznavajući Peru napravit će on još šampiona, hoće 100 posto! Jer zna, ima nevjerovatnu energiju i posvećen je 100 posto. Normalno za sve navedeno trebao je i veliku podršku obitelji, i njihova žrtva je velika. Ovim tekstom nisam htio nikoga prozvati, uvrijediti ili omalovažiti. Htio sam samo osvjestit zajednicu u kojoj živi (S. Brod) o nužnosti ulaganja u Gabrijela. No i generalno u mlade sportaše jer oni su najveći ambasadori vaše sredine. Pozdrav svima