3480
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Idete li od središta grada prema Poloju, pa nešto prije tog omiljenog izletišta Brođana, skrenete desno makadamski put dovest će vas do svojevrsnog tunela koji je priroda stvorila od isprepletenih grana drveća. A na kraju 'tunela', u kojem vas prati zvuk prirode, očekuje vas svjetlost i bljeskanje vode na kojoj se ponosno 'šepuri' jedna od mnogih splavarskih kućica do koje Vas vodi stabilni metalni most.
I taj most, kao i sama kućica i sve na njoj, djelo je ruku našeg domaćina Željka Bertanjolija koji je svoju oazu na vodi počeo graditi prije 17 godina. Dok mu prilazimo pokazuje nam na komad zemlje uz mostić. - Tu sam posadio vrt. Rajčicu, salatu, luk. Mladi luk je taman krenuo kada je Sava narasla i moj vrt poplavila tako da mi sada ostaje samo prekopati ga. Ali dobro je. Jednom nešto izgubiš, drugi puta dobiješ - s osmijehom na licu kazao nam je Željko dok nas je uvodio u svoju oazu mira i spokoja.
Željko već 40 godina u brdu ima vikendicu, no uvijek se tamo, kako nam je ispričao, daleko više naradio te u stan vraćao pomalo umoran. - Splav je jedna druga priča. Volim prirodu i život s prirodom. Ja nisam od onih koje vesele piće ili kartanje u nekom od klubova umirovljenika, mene priroda ispunjava i svaki minut koji ovdje provedem za mene je dragocjen - priča pun ljubavi dok pogledava prema Savi - svom drugom domu.
- Kućicu na splavi počeo sam graditi prije 17 godina kako bih mogao uživati u prirodi i blagodatima vode koje ona ima na ljudski organizam. I niti trenutka nisam požalio. Sve što ovdje vidite napravio sam sam, svojim rukama pa mi je time sve još i draže. Iako i dalje radim i stvaram čineći ovaj prostor što funkcionalnijim ali i ugodnijim za odmor - kazao nam je dok nam je pokazivao unutrašnjost kućice koja je opremljena mini kuhinjom, a u kojoj se uz ribičke štapove, našlo mjesta i za obiteljske fotografije dajući time cijelom prostoru dodatnu toplinu i draž. Iako je vrt uz Savu poplavljen, onaj mali u teglicama, smješten u jednom kutku splavi, napreduje. Kao da i njemu godi sunce i boravak na vodi uz lagano ljuljuškanje savskih valova. Bosiljak, menta, ružmarin, ljute papričice, francuski peršin bojom svojih listova i napretkom pokazuju svom vlasniku da im mjesto koje je odabrao za njih itekako godi.
- To začinsko bilje koristim za pripremu raznih obroka koje spravljam ovdje na splavi, jer uz ljubav prema prirodi i životu u njoj i s njom moja druga ljubav je kuhanje. Volim spravljati sve, od ribe, preko svinjetine, do janjetine - ispričao nam je s novim sjajem u očima pokazujući i peć koju je sam dizajnirao i postavio na splav a u kojoj je lako moguće ispeći, kazao je, pola praseta ili janjeta i pet kilograma krumpira.
- Tu je velika tepsija, tavice, zemljana posuda iz koje svako jelo ima poseban okus. Ako niste nikada, probajte napraviti sarmu u zemljanoj posudi pa ćete vidjeti što je ukusno jelo - preporučio nam je Željko, dodajući kako ga, zbog njegove strasti prema kuhanju, za splavarske fešte uvijek angažiraju za kuhanje fiša. Novih 25 litara kuhat će, dodaje, upravo ove subote. A ako je okus pravljenih jela barem upola dobar koliko je velika strast našeg sugovornika prema kuhanju, onda ne sumnjamo kako su njegova obroci prave delicije.
- Od kakao sam napravio splav povećao mi se krug prijatelja - dodao je smijući se. - Ljudi vole ovdje doći, popiti sa mnom kavicu, piće, ponešto pojesti, družiti se. I to je ta čar vode, koja čovjeka opušta i kao da čisti od sveg stresa koji uspije nakupiti od današnjeg načina života - istaknuo je Željko, no, dodao je, nije splav samo uživanje. Ima tu i rada, posebice u zimskim mjesecima kada splav treba 'braniti' od visokog vodostaja, granja i trupaca koje voda nanese a mogu ga oštetiti. No, i to je priroda. I to je dio splavarskog života. - Svi mi ovdje koji imamo splavi nismo tu radi nekog hira nego zato što volimo vodu, volimo ovu našu Savu i živimo s njom. Ja sam ovdje, za lijepih dana, od osam ujutro do sedam osam sati navečer, odem prespavati i ujutro ponovno dolazim na Savu - priča dodajući kako mu je drago da se Brođani sve više vraćaju Savi koja je od rata na ovamo sve čišća.
- Splavarska ulica svojevrsni je brand Grada Slavonskog Broda i Turističke zajednice. A da bi što više ljudi živjelo sa Savom i uz Savu trebali bi odgovorni omogućiti pristup Savi kroz razne aktivnosti. Primjerice, ovdje dosta ljudi ima plovila, pa bi se možda Grad i TZ mogli uključiti i napraviti zimsku luku za njihovo skladištenja. Sve bi to pomoglo da se sa Savom i uz nju još i više živi. I uživa u svemu lijepom što nam pruža. - govori Željko, napominjući kako u Splavarskoj ulici, svi splavari, koji imaju čak i svoju ekološku grupu, čiste okoliš i svakodnevno vode računa o tome da se sav otpad pokupi i baci na za to određena mjesta.
Jer uživanja bez čistog okoliša nema. A ovdje je, dodao je, sezona svih 365 dana u godini, s izuzetkom one kupališne koja počinje u srpnju, a završava zadnjeg vikenda u kolovozu, sada već, itekako poznatim Splavarskim kirvajem. Između toga fešte i druženja na splavovima su itekako česte.
- Naravno da svi ovdje volimo društvo, mada ponekad, ovisno o raspoloženju, čovjek poželi uživati sam sa sobom, zagledan u rijeku. Zavaljen u stolicu s podignutim nogama i sa šalicom svoje kave, ponekad se zagledam u vodu i kad pogledam na sat shvatim da su prošla i tri sata iako ne znam ni kada ni kako - kazao nam je Željko.
Mi smo svoju kavicu s njim popili nešto brže i u razgovoru, a njega smo ostavili da nastavi uživati u miru, uz cvrkut ptica, zagledan u savsku vodu. Ostavivši ga u jednoj bajkovitoj atmosferi, kroz tunel od granja vratili smo se u stvarnost, na asfalt i među buku automobila, obećavši sami sebi kako ćemo opet, vrlo brzo, i sami otići uživati u prirodu. Makar samo prošetati savskom obalom i prikupiti tu pozitivnu energiju o kojoj nam je Željko govorio.