SLAVONSKI BROD - Slavonskobrodska Gimnazija 'Matija Mesić' neće dopustiti da, zbog teške epidemiološke situacije na području Brodsko-posavske županije, njihov prerano preminuli ravnatelj, profesor, mentor, kolega i prijatelj, Zlatko Markovinović, ostane bez dostojanstvenog ispraćaja - barem u virtualnom svijetu, kad već svi ne mogi prisustvovati sprovodu.
Svima koji su ga poznavali, cijenili, voljeli i čije je živote na bilo koji način obilježio, omogućili su neka uspomenu na njega podijele s drugima i trajno zabilježe u online knjizi žalosti.
Strpljiv u radu s učenicima, tolerantan prema svojim kolegama, širom otvorenih vrata za javnost i medije, ostat će upamćen po dobrom u jednoj gimnazijskoj eri.
Najljepše riječi koje su mu upućene kao posljednje 'Zbogom!', prenosimo u nastavku.
- Živio je kratko ali je učinio i ostavio puno i za mnoge. Uz njega, s njim i od njega učili smo svi: svladavati osnove rada na računalu, voljeti život i ljude, radovati se, ali i žrtvovati se i trpjeti. On nije poučavao samo učenim riječima već i nevjerojatnim žarom u srcu, toplinom u pogledu, blagošću u glasu. Humanist u duši i informatičar u krvi je bio profesor Markovinović. Volio je darovite učenike, a za njega su svi bili daroviti. Radovao se svakom njihovom uspjehu, a bilo ih je puno. Potrebe učenika i svih drugih osjećao je bolje nego svoje i stavljao ih ispred sebe i svojih potreba. Tako skroman, blag i tih ostavljao je tako duboke tragove i snažno djelovao na svakoga s kim se susretao. Učitelj na čijim ramenima toliki stoje ne umire nikada. On nastavlja živjeti u njihovoj mudrosti i uspjesima, kroz njihovu zahvalnost, ljubav i dobrotu. Hvala Ti, dobri Čovječe, dragi kolega i prijatelju, voljeni profesore, poštovani ravnatelju. Počivaj u miru! - napisala je Lucija Brnić.
- Svi koji su imali sreću upoznati našeg dragog ravnatelja, upoznali su iskrenu ljubav, toplinu, dobrodušnost, sreću u količinama koje ne možete ni zamisliti da jedno ljudsko biće može isijavati svojom pojavom i milim, dobrim duhom. Svojim nesebičnim radom u kojem je istinski uživao uvelike je doprinijeo gimnaziji, djeci i nastavnicima. Zalagao se za sva područja djelovanja jednako kako bi svima bila pružena jedinstvena prilika da uspiju i zasjaju. Kako okrutno da je njemu, njegova prilika da nastavi raditi nesebično dobro oduzeta. Dragi ravnatelju, počivajte u miru i spokojno odmorite znajući koje sreću ste nam svima pružili. - napisao je anonimni autor.
- Hvala što si uvijek bio tu za nas. 'Za sve nas sa margine, iz malih mesta, čija su igrališta bespuća bila, čiji su očevi od muke pili, čije su majke zbog ljubavi trpele koji pamte samo teške reči i vole selo svoje najviše u proleće. Za sve nas koji su ljubili po studentskim domovima, za večite podstanare, za položene ispite i uvrede preko kojih smo prešli, za pijane studentijade i neprospavane raspuste. Za sve nas dođoše, koji smo pobegli od detinjstva neplanirano i prebrzo, da bismo diplomama branili pravo da ne budemo stranci.(...) - napisao je A. Tomić i od profesora se oprostio stihovima.
- 'Ja sam samo jedan od mnogih. No ja sam samo jedan. Ne mogu učiniti sve, ali mogu učiniti nešto. Zbog toga što ne mogu učiniti sve, neću odbiti učiniti ono što mogu.' - misli su koje su nekoga podsjetile na Profesora.
Ostale dirljive oproštaje od profesora Markovinovića u kojima su učenici poručili kako im je upravo on dao krila dok su ih drugi 'spuštali' te sve upise u posebnu knjigu uspomena, moguće je pratiti OVDJE.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -